Anđelko Vuletić, pjesnik, romanopisac, prozaist… rođen je 1933. na Zagorcu (Ravno, Hercegovina). Poslije gimnazije u Trebinju, upisuje Filozofski fakultet u Sarajevu, gdje na prvoj godini studija biva bačen onkraj brave zbog “antisocijalističke djelatnosti”, nakon čega slijedi petogodišnja zabrana javne djelatnosti; i, ne želeći, “na put preko granice”, odlazi u Skoplje, pa u Beograd, gdje završava već ranije započet studij. Vraća se u Sarajevo, i tu ostaje sve do 1993. kada dolazi u Zagreb. Još kao student objavljuje roman Gorko sunce, nagrađen na anonimnom natječaju za suvremenu prozu. Nakon toga slijede romani: Drvo s Paklenih Vrata, Deveto čudo na istoku, Dan hapšenja Vile Vukas, Jadi mladog karijerista, čudotvorna biljka doktora Engela, Nadglednica djevojaka iz Moskve, te Dva hrama, dvije razvaline, roman s ključem, s odveć jasnim aluzijama na “balkanskog diktatora”, zbog čega je autor ponovno, nakratko, bačen u “prokletu avliju”, pa je ova proza morala čekati više od dvadeset godina, tako da je objavljena tek 1994. Knjige pjesama: Gramatika ili progonstvo, Jedina nada, Sedam vječnih pitanja, Putnik na svoju odgovornost, Poezija, Kad budem velik kao mrav, Križaljka za čitanje sudbine, Popravni ispit, Pčela i metak, Pismo nebeskom gromu, Svemirsko ogledalo. Proze: Strijeljanje ustaše Broza, Klesar Tadija Tegoba. Drame: Andrija Hebrang, Miljenik partije Buharin. Njegova poezija i njegove proze prevedeni su gotovo na sve europske i svjetske jezike. U inozemstvu su objavljena i četiri znanstvena rada o njegovom književnom djelu. Jedan je od naših najprevođenijih pisaca.
