”Bez zbogom svemu tome” posljednja je od dvije knjige Snežane Bukal koju smo uspjeli objaviti, oboje svjesni da nije lako objaviti autoricu rasprostrtu između kultura, jezika, književnosti, mjesta boravaka, životnih prostora i proputovanja. Nizozemska kritičarka Lara De Bruin u dnevnom je listu ”Leeuwarde Courat” o toj knjizi, između inoga, zapisala: ”To je suptilna proza o ljudima koji razapeti između prošlosti i sadašnjosti pokušavaju da ponovo uspostave svoje živote. Bukal opisuje tu unutarnju borbu bez melodrama i klišeja. Ova proza je dokument izuzetne ljepote o kompleksnom značenju sjećanja, nostalgije i života ‘između dva života’.”
Informacija na Facebook profilu zajedničke sarajevske i generacijske prijateljice Feride Duraković zatekla me kasno sinoć: ”Danas je zauvijek zaspala mila Snežana San San. Mir njenoj otmjenoj duši.” Kako San može zaspati? Sanja li san ako uspije zaspati? Zaledio me ekran, ledeni ekran ispod kojeg su sve jasnije probijale poruke koje smo godinama razmijenjivali, dogovarali susrete i rukopise, borili se s birokracijom koja bogatstvo razlika ne želi vidjeti, svjesni da naši životi neporestano meandriraju između ljepote i otpora, užitka i preskakanja klipova. Korčula je naposljetku postala dom iz kojega se odlazilo u sva mjesta koja su odisala mirom doma, svjejedno je li to bilo u Beogradu, Zagrebu, Nizozemskoj, Bosni ili Makedoniji. Od Snežane sam saznavao stvari o zajedničkim prijateljima, njihove radosti i tuge, priče o djeci (kćeri), unucima…
Kameni zidovi koričulanske kuće ispunjavali su mirom, hranili i poticali…
Danas popodne javio se Andre, Snežanin brižni suputnik: ”Dear Branko, Sneska died, painless, this yesterday afternoon (18/2) , in our house, in my arms looking me straight in the eye – with no sign of fear or regret.Točka.” Točka poslije koje nema novih riječi, rečenica ni stihova.
Iz fragmenata rukopisa koje sam dobio prije nekoliko godina (radno naslovljena ”Ja ne pišem pjesme”) usuđujem se posuditi tek nekoliko Snežaninih stihova:
”Zbogom
Lijepa moja šumo
Zelena od riječi
Iz koje sam izrasla
Ja odlazim
I ničeg više nemam”
(B.Č.)
