Antonio Tabucchi jedan je od najvažnijih talijanskih pripovjedača druge polovice dvadesetog stoljeća. Od 1975. do danas, objavio je dvadesetak proznih, jedan dramski, te više esejističkih naslova. Njegov prvi poznatiji roman je Indijski nokturno (Notturno indiano), 1984., nakon kojega slijede Crta obzora (Il filo dell’orizzonte),1986. te Requiem (izvornik na portugalskom), 1992. Istih godina Tabucchi objavljuje i neke od ponajboljih suvremenih novelističkih zbirki u talijanskoj književnosti: Igra obrtanja i druge priče (Il gioco del rovescio e altri racconti), 1981., Mali nevažni nesporazumi (Piccoli equivoci senza importanza), Žena iz Porto Pima (Donna di Porto Pim) 1985., Ptice Beata Angelica (I volatili del Beato Angelico), 1987., Snovi o snovima (Sogni di sogni), 1992. One tematski i poetički upotpunjuju i razrađuju problematiku iz romana, gradeći svoje fabule oko problema raspršenosti identiteta, relativnosti istine i nedohvatnosti zbilje. Romanom Izjavljuje Pereira. Svjedočanstvo (Sostiene Pereira. Una testimonianza), 1994, započinje razdoblje autorova eksplicitnijeg političkog i etičkog angažmana, koji je zamjetan i u romanima Izgubljena glava Damascena Monteira (La testa perduta di Damasceno Monteiro) i Tristan umire. Jedan život (Tristano muore. Una vita), 2004. Dodatno se etička problematika potvrđuje autorovim istupima u talijanskom javnom životu posljednjih godina, dio kojih je zabilježen u zbirci eseja pod naslovom Platonov gastritis (La gastrite di Platone), 1998., proizašlim iz polemike što ju je Tabucchi vodio s Umbertom Ecom, na temu uloge intelektualca u političkom i javnom životu. Tabucchi je također vrstan znalac portugalske književnosti: obiteljski život veže ga uz Portugal, a istodobno predaje portugalsku književnost na fakultetu u Sieni i prevodi portugalsku poeziju na talijanski. Osim toga, Tabucchi je na portugalskom napisao i objavio roman Requiem, te knjigu intervjua. Posebno mjesto u njegovim talijanskim tekstovima pripada liku i djelu portugalskog pjesnika Fernanda Pessoe: on je prisutan kao lik u jednom od dva Tabucchijeva dramska monologa, objavljena pod naslovom Neostvareni dijalozi (I dialoghi mancati), 1988., talijanski autor posvećuje mu i knjigu eseja Kovčeg pun ljudi (Un baule pieno di gente), 1990. te biografsku fikciju Posljednja tri dana u životu Fernanda Pessoe (Gli ultimi tre giorni di Fernando Pessoa), 1994. Budući da ga smatraju jednim od važnijih europskih pisaca današnjice, Antonio Tabucchi je dobitnik brojnih međunarodnih nagrada i odličja, a knjige su mu prevedene na više od 30 svjetskih jezika. Po romanima Indijski nokturno, Crta obzora, Requiem, Izjavljuje Pereira, te pripovijetki Rebus, filmove su snimili Alain Corneau, Fernando Lopez, Alain Tanner, Roberto Faenza i Massimo Guglielmi. Na hrvatski jezik prevedeni su Neostvareni dijalozi (Durieux, Zagreb, 1996.) i Indijski nokturno (Ceres, Zagreb, 2001.)
