Postelje

S francuskog prevela Vanda Mikšić

Postelje su, dakle, treća knjiga pjesama Jeana de Breynea u hrvatskom prijevodu. Zbirka od sedamdeset i
sedam tekstova posvećena je Martini Kramer, supruzi pjesnika koji nas u svoj svijet uvodi motom e.e.
cummingsa: „a bolje od svakog čuda jest disati“. Riječ je o jedinstvenom ciklusu, zapravo dugoj poemi, u
kojoj lirski subjekt progovara iz pozicije fizičke nemoći, prije svega poznih godina i bolesti, odnosno iz
postelja ili naslonjača u kojima se zatječe i iz kojih promatra svijet u razdoblju korone: svoj neposredni
svijet, ali i svijet loših vijesti i ispraznog brbljanja koji do njega dopire preko medija, dakle svijet koji je i
sam zahvaćen bolešću.
Istodobno je to pozicija lucidnog promatrača koji u jeziku prožima i preko jezika prelama unutarnje i
vanjsko, ono percipirano, ponajviše viđeno, ono mišljeno, i ono duboko emotivno. Sugestivan je to jezik, u
potpunosti svojstven Jeanu de Breyneu koji neumorno, iz knjige u knjigu, istražuje što znači biti čovjek u
svijetu, što znači misliti, govoriti, pisati. U razgovoru za Temu svojedobno je izjavio: „Prije svega, biti
pjesnik za mene znači imati esencijalnu mogućnost govoriti vlastitim jezikom koji u svakodnevnom
govoru ne bi bio shvaćen. Jezikom koji razumije, zgušnjava sve vezano za živo biće, za stvarnost, za misao,
za pogled koji je istodobno vizualan i uman.“ (Vanda Mikšić)