Mallarmé Stéphane

Stéphane Mallarmé, jedan od najznačajnijih francuskih pjesnika, simbolist koji je uvelike odredio daljnji tijek poezije, rođen je u Parizu 1842. U petoj mu godini umire majka, a u petnaestoj dvije godine mlađa sestra Maria. Godine 1863. ženi se Mariom Gerhard s kojom će imati dvoje djece. Usporedno s dugogodišnjom karijerom nastavnika engleskog jezika koju započinje izvan Pariza nastavlja pisati poeziju koju piše odmalena, a od 1862. objavljuje u časopisima. Uz to piše i kritičke tekstove i eseje, a kasnije i prijevode s engleskog. Isprva pod snažnim utjecajem Victora Hugoa, Charlesa Baudelairea i Edgara Allana Poea, krajem šezdesetih godina, nakon duljeg perioda krize, iznalazi vlastitu, hermetičnu poetiku koja počiva na simbolu, jezičnoj inovaciji, glazbi i evokaciji. Sedamdesete seli natrag u Pariz. Kako bi obitelji osigurao nešto bolju egzistenciju, radi i kao novinar te uređuje časopis La dernière mode (Posljednja moda). U svojemu domu od 1877. organizira salonska druženja utorkom, na kojima se okupljaju pjesnici, umjetnici i intelektualci toga doba, poput Paula Verlainea, Villiersa de l’Isle-Adama, Émilea Verhaerena, Georgea Rodenbacha, Julesa Laforguea, Jeana Renoira, Claudea Moneta, Edgara Degasa, Augustea Rodina, a kasnije i Paula Valérya, Andréa Gidea, Paula Claudela, Oscara Wildea… Godine 1879. nakon duže bolesti umire mu osmogodišnji sin Anatole, zbog čega ponovo pada u depresiju. Tri godine kasnije upoznaje Méry Laurent, omiljeni model njegova prijatelja Édouarda Maneta, koja će postati i njegovom muzom. Osamdesetih godina stječe priznanje u širim krugovima, nakon što na njega upozore Paul Verlaine i Joris-Karl Huysmans. Jednu od njegovih najpoznatijih pjesama, L’Après-midi d’un faune (Faunovo popodne), ilustrirao je Édouard Manet, uglazbio Claude Debussy, a koreografirao Vaslav Nijinski. Stéphane Mallarmé umro je u Valvinu 1898., ne dovršivši ono što je nazivao svojim Djelom (L’Œuvre) ili Knjigom (Le Livre), a koja je trebala sadržavati i njegov posljednji, kapitalni tekst, poemu Un Coup de dés jamais n’abolira le hasard (Bacanje kocki nikad neće ukinuti slučaj, 1897). Pjesme su mu na hrvatskom uvrštene u niz antologija. U prijevodu Zvonimira Mrkonjića 1976. je objavljeno Bacanje kocki, a ovo je prvo obuhvatnije izdanje Mallarméovih pjesničkih i esejističkih tekstova.

Objavljena djela:
dvije pjesme i esej u časopisu L’Artiste, 1862.
desetak pjesama u prvom Parnasse contemporain (Suvremeni Parnas), 1866.
jedan prizor dramske poeme Hérodiade (Herodijada) u drugom Parnasse contemporain, 1871.
francuski prijevod Gavrana Egdara Allana Poea, s ilustracijama Édouarda Maneta, 1875.
L’après-midi d’un faune (Faunovo popodne), s ilustracijama Édouarda Maneta, 1876.
Les Mots anglais (Engleske riječi), 1878.
Les Dieux antiques (Antički bogovi), 1879.
Poésies (Pjesme), prvo izdanje, s ilustracijama Féliciena Ropsa, 1887.
Pages (Stranice), s ilustracijama Augustea Renoira, 1891.
Vers et prose (Stihovi i proza), s ilustracijama Jamesa Whistlera, 1892.
Divagations, 1897.
Un Coup de dés jamais n’abolira le hasard (Bacanje kocki nikad neće ukinuti slučaj), Cosmopolis, 1897.
Poésies, drugo izdanje, 1899.
Vers de circonstances (Prigodni stihovi), 1920.
Le Livre (Knjiga), 1957.