Hrvatske pjesničke prakse od 2000. do 2010.

Šalatova knjiga iscrtava sustavan, iscrpan i teorijski domišljen zemljovid tekstova,
pjesnika, stilova i lirskih trendova u tom desetljeću. Analitički diskurz Davora Šalata
umješno združuje postupke, metode i koncepte književne kritike, stilistike, sociologije
i filozofije književnosti. Upravo na takvom „poliperspektivnom“ diskurzu temelji se
slojevit i pouzdan hermeneutički prikaz hrvatskoga pjesništva u prvom desetljeću 21.
stoljeća. Šalatovo izlaganje teme varira između načelnih, fino odmjerenih,
promišljanja o književnom i kulturnom kontekstu i književnom životu s jedne te
prikladnih i lucidnih čitanja pomno odabranih tekstova-primjera iz tematiziranih opusa
s druge strane. Suvereno se krećući između pojedinosti i globalnoga obilježja,
pojedinačne figure i poetičke ili retoričke konstante, združujući postupke i uvide
tekstualne analize, stilističke kritike i filozofijsko-sociološke problematizacije literature,
autor je izgradio kompleksni hermeneutički aparat pomoću kojega je prikladno
uočavao i tumačio poetičke pomake, retoričke, stilske i spoznajne mijene u opusima
desetoro suvremenih pjesnika. Knjiga obogaćuje hrvatsku znanost o književnosti i
interpretaciju biranih pjesničkih diskurza profinjenim stilističkim čitanjima i teorijski
utemeljenim uvidima.
Krešimir Bagić

Znanstveni doprinos ovog djela sastoji se u kritičkom motrenju povijesti istraživanja
jednog dijela suvremenog hrvatskog pjesništva, postavljanju teze o temeljnim
oprekama na kojima počiva pjesništvo nultih, izboru i analizi autorskih poetika koje su
prikladne za dočaravanje poetičkog i stilskog opsega poezije nultih i davanje
zaključaka o slabo istraženom području suvremenog hrvatskog pjesništva.
Metodologija kojom se autor služi pripada poetici, poetskoj stilistici i stilističkoj kritici.
S obzirom na prikaz pjesničke suvremenosti, relevantne teme, kao i njezine
znanstvene obrade, ovo djelo nije samo prinos književnoj kroatisitici, već i hrvatskoj
kulturi općenito.
Tin Lemac