Što se u vrtlogu rata dogodilo lijepoj Veroniki
Roman najprevođenijeg slovenskog prozaika, esejista i dramatičara svjetskog glasa, Drage Jančara, jedan je od onih koje se nikako ne bi smjelo preskočiti. Roman je nagrađen prestižnom nagradom Kresnik za slovenski roman 2010., a autor je ove godine i laureat Europske nagrade za književnost u Strasbourgu za životno djelo.
Kao i u svojim prethodnim naslovima (ovo mu je deveti roman), Jančar se bavi poviješću kao sudbinom čije krvave niti pojedinac ma koliko se trudio, ne može izbjećí. U središtu je romana priča o líjepoj, pametnoj i slobodoumnoj Ljubljančanki Veroniki Zarnik i njezinom tajanstvenom nestanku pri kraju 2. svjetskog rata. Više je perspektiva pripovijedanja iz kojih su razvidne krhotine njezine sudbine; svjedočenje njezina ljubavnika, oficira jugoslavenske kraljevske vojske, njezine majke, liječnika, domačice i bivšeg partizana. Oni dio po dio sklapaju sliku Veronikina tragičnog kraja.To što jeVeronika optužena zbog kolaboracije s nacistima i što su je ubili partizani Jančara – koji umješno izbjegava poziciju pripovjedača – ne odvodi na staze polítikanstva. Njegov je roman sjajno napisana i stilski do savršenstva izbrušena priča o strahotama svakog, univerzalnog nasilja, u ovom slučaju i dijagnosticiranje mačističkog društva u kojem je teško biti samosvjesna žena. “Noćas sam je vidio" roman je koji svakako nadopunjava Jančarov opus u kojem se bavi pojedinčevom zarobljenošću u povijesne silnice, ali je istovremeno i snažna proza o ljubavi i smrti. Jančareva Veronika simbol je, naime, strašne teze kako “Nitko ne cijeni ljude koji su htjeli samo živjeti”, pa su zbog toga “samo” postali tragičnim žrtvama, ali i glavnim likovima ovako dobrih romana.
Jagna Pogačnik (JUTARNJI LIST, studeni 2012.)
