János Sziveri (25. 3. 1954., Mužlja, Vojvodina – 1. 2. 1990., Budimpešta), mađarski pjesnik, esejist, dramaturg, književni prevodilac, urednik i novinar, legendarni glavni urednik Új Symposiona.
Poeziju je pisao od djetinjstva. Srednju školu pohađao u Zrenjaninu i Mostaru, nakon čega je upisao studij mađarskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Novom Sadu. Od 1980. do 1983. glavni je urednik novosadskog časopisa Új Symposion. Nakon raspuštanja cijelog uredništva, od 1985. radio je kao dramaturg u Pučkom kazalištu u Subotici. Godišnju nagradu Saveza književnika Vojvodine dobio je 1988. za zbirku pjesama Soljenje pameti (Szájbarágás).
Njegovo najplodnije pjesničko razdoblje ujedno je i razdoblje književno-političkog progona, egzistencijalnih kriza i teškog oboljenja. Nakon dijagnoze preselio je u Mađarsku radi liječenja.
Godine 1992. utemeljena je nagrada János Sziveri za potporu najboljim ostvarenjima na području književnosti. Njegovu književnu baštinu i duh njeguje Umjetnička scena János Sziveri, osnovana 1993. u Mužlji. Mađarska Duna Televízió snimila je 1997. filmski portret Sziveri János voltam, ez volt büntetésem (Sziveri János bijah, to mi bješe kazna), a 2000. kazalište u Novom Sadu uprizoruje poemu poeme Szelídítések (Pripitomljavanja). Njegova sabrana djela, koja čine sedam pjesničkih zbirki, dramska djela, eseji i intervjui, objavljena su 1994. i 2011. godine.
Godine 2012. osnovan je Institut János Sziveri – Centar za književna i društvena istraživanja Srednje i Istočne Europe (Sziveri János Intézet – Közép- és Kelet-európai Irodalmi és Társadalomtudományi Kutatóközpont).
