Pier Paolo Pasolini, talijanski književnik i filmski redatelj (Bologna, 5.3.1922. – Rim, 2.10.1975.). Diplomirao književnost u Bologni. Jaka povezanost s majkom, podrijetlom Furlankom, te proučavanje romanske filologije usmjeravali su ga na furlanski dijalekt, na kojem je izrazio svoj delikatni i fantastični pjesnički svijet (Pjesme Casarsi – Poesie a Casarsa, 1943; Gdje je moja domovina – Dov’è la mia patria, 1949. i dr). U majčinu rodnome mjestu Casarsi, gdje se nastanio 1943. bježeći od mobilizacije, pokrenuo je književni časopis na furlanskome i 1945. osnovao Malu akademiju furlanskoga jezika. Pristupio (1947) talijanskoj komunističkoj partiji, iz koje je bio izbačen (1949) zbog optužbe za zavođenje maloljetnika; izgubio i posao nastavnika. Od siječnja 1950. živio u Rimu, gdje je uređivao utjecajan časopis Officina (1955. – 59). U tzv. rimskim romanima Besprizorni (Ragazzi di vita, 1955) i Žestok život (Una vita violenta, 1959) opisivao, koristeći se mjesnim dijalektom, “potproleterijat”, svijet lišen svake klasne svijesti. U djelu Strast i ideologija (Passione e ideologia, 1960) teoretizirao je o novim težnjama neoeksperimentalizma – osobito o stilskoj slobodi i kritici suvremenoga kapitalističkoga društva. Uz dijelektalnu pisao je i poeziju na talijanskome jeziku (Gramscijev pepeo – Le ceneri di Gramsci, 1957; Religija mojega vremena – La religione del mio tempo, 1961; Poezija u obliku ruže – Poesia in forma di rosa, 1964. i dr.).

    • -20%
      Jedan od mnogih epiloga. Izabrane pjesme
      Dodaj u košaricu
      • ,
      • Jedan od mnogih epiloga. Izabrane pjesme

      • 144,00 kn
      • Pjesništvo je medij kojim se Pasolini najdulje bavio i u kojem je najdulje ostao – još od prvog iskustva kada je, kao dječak, vidio kako pjesma fizički može biti napisana, prema primjeru koji mu je pokazala majka, pa gotovo do smrti kada je uz poeziju pisao još prozna djela, novinske članke i snimao filmove. Čak i ako se okretao drugim…