Stefan Zweig (Beč, 1881-Petropolis/Brazil, 1942) austrijski je pripovjedač. Rođen u židovskoj obitelji. Kao autor novela i romansiranih biografija poznat čitalačkoj publici diljem svijeta. Do 1938. živio u Austriji, no prava mu je domovina Europa. Za nacizma u emigraciji, gdje je počinio samoubojstvo, Zweig je stupio u književnost u okružju bečke moderne kao lirski i dramski pjesnik. No, svjetsku slavu donose mu tek portreti i biografije znamenitih povijesnih ličnosti: političara, istraživača, pisaca; npr. Joseph Fouché, (1929), Triumph und Tragik des Erasmus von Rotterdam (1934) (Trijumf i tragika Erazma Roterdamskog, Zagreb, 1936), Maria Stuart, (1935) Magellan, (1938). Po popularnosti slijede novele, npr. zbirke Amok (1922), Untergang eines Herzens (1927), Schachnovelle (1941) (Šahovska novela, Zagreb, 2004). Na tragu njegove novelistike je i roman Ungeduld des Herzens (1938) (Nestrpljivo srce, Zagreb, 1940). Najbolja ostvarenja dao je za života na području književnih eseja i biografskih studija: Drei meister (1920), Der Kampf mit dem Dämon (1925), Drei Dichter ihres Lebens (1928). Vrijeme i svijet njegovih likova dočarao je u šaroliku povijesnom ruhu, pa se mnoge njegove stranice doimlju poput pjesničkih tumačenja izabranih poglavlja iz kulturne povijesti. U tom je duhu napisana i autobiografija Die Welt von gestern (1942) (Jučerašnji svijet, Zagreb, 1999), jedno od autorovih najvažnijih djela, a u novelama Brief einer Unbekannten (1922) (Pismo nepoznate žene, Zagreb, 2002) iznosi razne manifestacije čuvstava, s obzirom na životnu dob pojedinca i na društvenu epohu u kojoj se javlja.
