Marina Bagarić (Sarajevo, 1973.); povjesničarka umjetnosti, viša kustosica; doktor znanosti.<span style=”font-size: 12px;”> Studij je završila 1997. godine. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2006. obranivši magistarski rad Arhitekt Ignjat Fischer: zdravstveni i školski objekti. Na istom odsjeku 2010. godine doktorirala je s temom Arhitekt Ignjat Fischer i njegov atelier.
Od 1998. zaposlena je kao kustos u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, a 2004. izabrana je u zvanje višega kustosa. U Muzeju za umjetnost i obrt voditeljica je zbirke arhitekture, zbirke keramike i zbirke oslikane pozlaćene kože. Autorica je nekoliko samostalnih izložaba i pojedinih dionica o keramici i arhitekturi u većim izložbenim projektima Muzeja za umjetnost i obrt: Secesija u Hrvatskoj, Donacija Tuškan, Kolekcija Marton, Skriveno blago – izbor iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt.
Tijekom 2007. i 2008. godine bila je project manager na projektu Europske zajednice Interreg III – Jadranska prekogranična suradnja – Adriatic Ceramic System.
Znanstvene i stručne radove objavila je u časopisima Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Peristil, Život umjetnosti, Književna smotra, Liječnički vjesnik, Čovjek i prostor, Quorum i Music In Art (New York).
