U Smetlaru možemo već sada prepoznati roman kojim Miloš nimalo ne odstupa od svojih poetičkih načela ali ih, u ovoj “priči” o nestajanju kao temeljnoj motivsko-filozofskoj potki ovoga štiva, ponovno ispisuje na samo sa sobom usporediv način.
Damir Miloš (Rijeka, 1954) nakon završene srednje škole upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu i diplomirao filozofiju i fonetiku. Na Katedri za filozofiju istoga fakulteta magistrirao je s temom Tijelo i govor. Radio je u Centru SUVAG, potom je bio asistent na Odsjeku fonetike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pa profesionalni jedriličar i instruktor jedrenja, a sada je samostalni umjetnik koji kao vanjski suradnik predaje filozofiju umjetnosti na Akademiji primijenjene umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Živi i radi u Vodicama.
Objavio je: Pogled grad (1985), Se (1987), Smrt u Opatiji (1988), Bijeli klaun (deset izdanja), Nepoznata priča (1989), Autobiografija (1989), Kapetanov dnevnik (1991), Zoe (1992), Nabukodonozor (1995), Otok snova (1996), Kravata (1998), Klitostora (2000), Smetlar (2005), Kornatske priče (2006), Cesta (Ostajanje) (2008), Meke ulice (2008), Pisa. Povratak (2011).
