Ivana Sajko (1975, Zagreb) diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Članica je uredništva časopisa za izvedbene umjetnosti Frakcija i književnog časopisa Tema:. Bila je urednica i voditeljica TV-emisije o suvremenom kazalištu V-efekt te višegodišnja predavačica na Odsjeku dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Suosnivačica je kazališne skupine BAD co. gdje je do 2005. djelovala kao dramaturg i redatelj, da bi kasnije nastavila režirati i izvoditi vlastite drame u hibridnim izvedbenim formama eksperimentirajući s problemima odnosa dramskoga teksta i scenske izvedbe.
Do sada je objavila zbirku drama Smaknuta lica (Meandar, 2001), dramsku trilogiju Žena-bomba (Meandar, 2004), roman Rio bar (Meandar, 2006), nagrađen priznanjem Ivan Goran Kovačić za najbolje prozno djelo, teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (Disput, 2006), roman Povijest moje obitelji od 1941. do 1991, i nakon (Meandarmedia, 2009), Trilogija o neposluhu (knjiga drama, 2012, Meandarmedia). U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je glazbeni CD Mass for election day silence (Zvuk močvare, 2004).
Drama Rose is a rose is a rose is a rose naručena je za festival Steirischer Herbst 2008. godine i premijerno izvedena u režiji kazališne skupine Wunderbaum. Drama Prizori s jabukom naručena je za Stadtheater Bern 2009. godine i premijerno izvedena u režiji Dore Schneider. Tekst Uvod u disjunkciju naručen je za festival Steirischer Herbst 2010. godine u sklopu projekta Mariana Pensottija “The Encyclopeadia of Unlived Life”. Drama To nismo mi, to je samo staklo dovršena je 2011. godine.
