Uzorite novele II

Miguel Cervantes de Saavedra (Alcalá de Henares, 1547 – Madrid, 1616) rođen u obitelji siromašnog ranarnika, mlad je otišao u Italiju i stupio u vojnu službu. Sudjelovao je u mnogim bitkama, a u jednoj je teško ranjen, nakon čega mu lijeva ruka ostaje trajno oduzeta. U svom je burnom životu prošao težak put od gusarskoga zatočenika, zatvorskih iskustava, odbijanja molbe za iseljenje u Ameriku, nesretnoga braka, sukoba s pravosuđem i stalnih materijalnih nedaća. Oduvijek sklon poeziji, njegov je pjesnički opus poprilično obiman, čak je neke svoje drame napisao u stihu. Od većeg broja njegovih dramskih djela, navodno oko šezdeset, sačuvano ih je samo osamnaest. Svoj književni ugled Cervantes je ipak stekao zahvaljujući prozi. Prvijenac La Galatea (1585) idilični je pastoralni roman, no njegovo životno djelo ipak je Bistri vitez Don Quijote od Manche (El ingenioso hidalgo don Quijote de la Mancha), golemi viteški roman koji je ujedno i njegova parodija, a po svojoj složenosti, estetskoj nakani i ideološkoj dubini prvi moderni roman svjetske književnosti. Među Cervantesova prozna remek-djela ubraja se i zbirka pripovijedaka pod naslovom Uzorite novele (Novelas ejemplares, 1613). Knjiga Los trabajos de Persiles y Sigismundo (1617), posljednje Cervantesovo djelo, dovršeno neposredno pred smrt, odmah po objavljivanju postiglo je golem uspjeh.