Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska. Objavio je ove knjige pjesama: Nepotpune dimen zije, 1969; Ponoćna kneževina, 1974; Tatari/kopita, 1980; Naslov, 1983; Autoritratto con me lo (izbor pjesama na ta lijanskom), 1983; Crvena planeta, 1985; Proroci, novci, bombe, 1986; Sve čanost glagoljice, 1989. i 1990; Hrvatska sfinga, 1992; To si ti, 1995; Hrvaška sfinga (izbor pjesama na slovenskom), 1995; Zimska katedrala, 1999; Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969-1999), 1999; Pod zemni Orfej, 2001; Kada prah ustaje, 2005, U kući malih pustinja, 2007, i knjigu političkih eseja Novčić za Harona, 1995. Uvrštavan je u antologije, panorame i zbornike. Uređivao Riječi, časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak. Dobitnik Nagrade Grada Siska za doprinos unapređenju kulturnog identiteta Grada (2000) i Plakete sv. Kvirina za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji (2006). Još neka djela : U kući malih pustinja (2007), Diktatura ljubavi (2010), Pacifička kiša nad Kupom (2010), Evolucija ludila (2013), Vozni red (2016), Strieglovi hologrami (2017), Crteži jelena (2018), Simulacije (2018) i dr. Odabrane pjesme tiskane su mu u dva navrata: 1999. Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969.– 1999.) te 2012. Kronika snobdije (odabrana poezija 2001–2011.).
