Niketche: priča o poligamiji

Chiziane Paulina

17,12 

Meandarmedia 2013, 129 kn
286 stranica, broširano, šivano

 

…ne samo da je ostavila trag u mozambičkoj književnosti, nego postaje i jedna od najzanimljivijih afričkih književnica koje treba pratiti.

Tony Simões Da Silva, African Review Of Books

Ako je već književnost koju pišu žene drukčiji svijet, kojem pristupaju iz kutova iz kojih muškarci teško sagledavaju stvari, zamislimo onda kakav može biti svijet kakva ga vidi afrička, mozambička žena, pogotovo ako njime upravljaju običaji i tradicije koji nam se čine neobičnima. Taj čudni i čudesni svijet nudi nam Paulina Chiziane u svojim knjigama.

Sljedbenicama Simone de Beauvoir i Flore Tristan sve će to sigurno zvučati čudno, ali taj je diskurs Chiziane odabrala kako bi upozorila na patnju afričkih žena, rušeći tradicionalne vrijednosti. To ne znači da potpuno dijeli vrijednosti bijelih feministica. Upravo je bijela civilizacija donijela toliko patnje Africi da bilo koju ideju, makar uokvirenu ljudskim vrijednostima, uvijek prima s nepovjerenjem.

Prof. dr. Adelto Gonçalves, iz teksta Crni feminizam Pauline Chiziane, Jornal Opcao

I čini se da u ritmu niketchea odjekuju posljednji zvuci romana Pauline Chiziane. U borbi za svoj prostor slobode, neovisnosti i potpunosti u muškom svijetu ona ostavlja pouku jednaku onoj da ‘’žene, ruku pod ruku, mogu poboljšati svoj svijet’’, gradeći svemir u ritmu ženskog plesa i time uspostavljajući ‘’protuples’’ muškom status quo. Ako se zaista “kad ples završi, među gledateljima mogu čuti uzdasi kao da se bude iz lijepa sna”, onda se mi nezasitni čitatelji budimo očekujući još jedan ples u kojem će nas ponijeti i očarati slatki ritam ove pripovjedačice.

Jorge Valentim, Abril, časopis centra za studije portugalske i afričke književnosti UFF-a

SKU: 9789533340500 Kategorija:
Author Picture

Chiziane Paulina

1955

Paulina Chiziane (Manjacaze, 4. lipnja 1955), piše romane i kratke priče. Studirala je lingvistiku na Sveučilištu Eduarda Mondlanea u Maputu, ali nije diplomirala. Rođena je u protestantskoj obitelji koja se iz Gaze preselila u glavni grad Maputo (tada Lourenco Marques) u njezinu ranom djetinjstvu. Kod kuće je govorila jezike chopi i ronga. U mladosti je aktivno sudjelovala u političkom pokretu Frelimo (Front za oslobođenje Mozambika), no prestaje se baviti politikom te se posvećuje pisanju i objavljivanju svojih djela. Prvu knjigu, Balada de amor ao vento objavila je 1990. i tako postala prva Mozambičanka koja je objavila roman. Kasnije slijede Ventos do Apocalipse i O Sétimo Juramento. Njezina su djela prouzročila polemičke rasprave o socijalnim temama poput poligamije. Za roman Niketche: priča o poligamiji (Niketche: uma história de poligamia) dobila je nagradu Jose Craveirinha 2003. Pisanje Pauline Chiziane često se definira kao političko i feminističko. No njoj je pisanje način da izrazi teškoće s kojima se susreće žena suočena s heterogenošću mozambičkih kulturnih tradicija te novo uspostavljenoga pravnog i administrativnog sustava. U romanu Niketche: priča o poligamiji (Zagreb, 2013) opisuje mozambički jug kao kraj u kojem dominira patrijarhalna kultura, dok sjever oblikuje tradicija matrijarhata. Njezina pozornost usmjerena je na socijalne teme vezane uz ženska prava i interese kao što su monogamija i poligamija, ali i na subjektivne i intimne odnose muškarca i žene. Paulina Chiziane ističe da, u skladu s tradicijom svoje zemlje, smatra kako priča priče, a ne piše romane. Ostala djela su: O Alegre Canto da Perdiz (2008), As Andorinhas (2009), Na mão de Deus (2013) i Por Quem Vibram os Tambores do Além (2013).