Mjesta društvene diskriminacije

Činjenica je – u posljednjih nekoliko desetljeća iz različitih perspektiva rasvijetljena i
dokazana – da ni ona društva i države koji se smatraju demokratskima nisu lišeni
manje ili više suptilnih diskriminacija, kao što filozofija i druge znanosti, koje bi se
time trebale baviti, nisu lišene predrasuda iz kojih proizlaze diskriminacije koje
impliciraju isključivanje, obespravljivanje i porobljavanje na temelju nekog proizvoljno
izabranog razlikovnog obilježja. Filozofijski govoreći, razlog je to što je pojam ‘čovjek’
oduvijek i uvijek bio ograničen: klasno, rasno, nacionalno i etnički, religijski i
konfesionalno, kulturno, rodno-spolno itd. Budući da pojam čovjeka uvijek
korespondira s pojmom slobode, ograničavanje pojma ‘čovjek’ uvijek je značilo i
ograničavanje faktičke („materijalne“) slobode čovjeka kao pojedinca, odnosno
određenih skupina ljudi. Stoga je gotovo svaki „humanizam“ bio ustvari „apstraktni
humanizam“, a iza svakog apstraktnog humanizma preživljavale su stare ili se rađale
nove neslobode i njima odgovarajuće diskriminacije. Ukidanje jednih ograničenja u
pojmu ‘čovjek’ prikrivalo je druga, nezamijećena ili zaobiđena ograničenja. Rezultat
toga jest preživljavanje i žilavost vjerojatno najstarije humane diskriminacije –
diskriminacije po rodu/spolu.

Prof. dr. sc. Hrvoje Jurić