-30%

Lucijine oči

84,00 kn

od. izd.: 2007.
Broširano, šivano
147 str.
Naslov originala: Človek, ki je pogledal v tolmun
Prevoditelj: Mirjana Hećimović (slovenski)

Svojim meandarskim rečenicama Jančar neumorno nenametljivo tka pletere radnje, koji se odvijaju u slovenskoj sadašnjosti, ali nikad ne ispuštaju iz vida jezivu, apsurdnu prošlost Titova režima, kojeg je Jančar bio glasan kritičar.

Christoph Keller, Die Zeit

Mladu ženu u vrtlog života uvlači slikarev pogled, muškarca magično oko televizijske kamere. Dvojica muškaraca sanjare o budućnosti, jedan želi kuglanu, drugi da postane konobar, a završava kao Tito. Bivša primadona nastupa u Čehovljevoj drami na dobrotvornoj tomboli. Karijera jednog profesora završava na lomači pred humanističkim fakultetom. A nevidljiva svemirska prašina, “prašina tihog ludila”, sipi na ratne profitere i novopečene bogataše današnje Slovenije.

Berliner Literaturkritik

Jančarovi likovi dospjeli su u žrvanj razorne sile nevjerojatnih razmjera. Oni su preživjeli, ali sad su im utisnute slike. U brojnim, često jedva primjetnim prisjećanjima suzdržana pripovjedača zamjetan je klinč, u kojem te slike odražavaju sadašnjost.

Jörg Plath, Neue Zürcher Zeitung

Jančar piše snažne, kompleksne priče nenametljivom sigurnošću i posjeduje ozbiljnost u usporedbi s kojom se trikovi samopouzdanijih modernih pisaca čine jeftinima.

Micha Lazarus, Times Literary Supplement

Ove elegantne, eliptične priče ukazuju da smo osuđeni na ponavljanje nasilnih povijesnih događaja, sugerirajući da je njihovo opetovano pripovijedanje jedini način da ih pojmimo i prevladamo.

Matthew Casey, Financial Times Magazine

Njegove snažne i dojmljive priče ostavljaju čitatelja u uvjerenju u krhkost čovjekove sudbine kada je pod pritiskom političkog, povijesnog i etničkog sukoba.

Clover Stroud, Sunday Telegraph

SKU: 9789537355111 Kategorija:

Opis

G

Dodatne informacije

Dimenzije 12.5 × 20 cm
Author Picture

Jančar Drago

1948

Drago Jančar (Maribor, 1948) živi u Ljubljani. Studirao je pravo, radio kao novinar i filmski dramaturg, a duže vrijeme bio je i slobodni umjetnik. Godine 1975. bio je osuđen i zatvoren zbog “neprijateljske propagande”. U prijelomnim godinama 1987-1991. bio je predsjednik Slovenskog centra PEN. Godine 1985. boravio je u SAD-u kao dobitnik Fulbrightove stipendije za umjetnike, a godine 1988. u Njemačkoj kao dobitnik Bavarske stipendije za pisce. Najprevođeniji je slovenski autor. Napisao je desetak drama Disident Arnož in njegovi, Veliki briljantni valček, Vsi tirani mameluki so hud konec vzeli…, Daedalus, Klementov padec, Zalezujoč Godota, Halštat, Severni sij, Lahka konjenica, Niha ura tiha; desetak kratkih proznih djela: Romanje gospoda Houžvičke, O bledem hudodelcu, Smrt pri Mariji Snežni, Pogled angela, Augsburg in druge resnične pripovedi, Ultima kreatura, Prikazen iz Rovenske, Človek, ki je pogledal v tolmun, Joycev učenec: deset izbranih novel, Dve sliki, Lucijine oči, Prerokba, Zalezovanje človeka, Zoževanje prostora; deset romana: Petintrideset stopinj, Galjot, Severni sij, Posmehljivo poželjenje, Zvenenje v glavi, Katarina, pav in jezuit, Graditelj, Drevo brez imena, To noč sem jo videl, Maj, november i desetak eseja: Sproti: eseji in članki, Terra incognita, Razbiti vrč, Na robu, Egiptovski lonci mesa, Upor bralcev, Privlačnost praznine, Brioni, Duša Evrope; Šala, ironija in globlji pomen, Jakobova lestev, Pisanja in znamenja. Hrvatskim čitateljima poznat je po književnim radovima objavljenima u časopisima, po romanima Polarna svjetlost, što ga je preveo Vlado Gotovac, Katarina, paun i jezuit, polemičkoj knjizi Izvješće iz devete zemlje te po dramama. Komad Veliki briljantni valcer uprizorilo je Dramsko kazalište Gavella. Dosad je na hrvatski prevedeno desetak njegovih djela. U izdanju Meandra/ MeandarMedije objavljene su mu knjige: Šala, ironija i dublje značenje (eseji, prevela Jagna Pogačnik, naslovni esej prevela Neda Fanuko), Lucijine oči (pripovijetke, sa slovenskog prevela Mirjana Hećimović), Drvo bez imena (roman, prevela Neda Fanuko, 2011), i Noćas sam je vidio (roman, sa slovenskoga prevela Neda Fanuko, 2012).