• Kategorija objave:Autor

Emil M. Cioran rumunjski pisac rođen 1911, veći dio života proveo je u Parizu, gdje je i umro 1995. Od kraja četrdesetih godina dvadesetog stoljeća piše isključivo na francuskom jeziku. Mučen nesanicama i depresijama, živio je skromno i povučeno u Latinskoj četvrti, družeći se s nekima od najistaknutijih umova svoga vremena. Iako je zbog mladalačkih pronacističkih i desničarskih stavova doživio brojne kritike i osporavanja, njegova su djela od ´70-ih godina naovamo dobila zasluženu pozornost diljem svijeta.
U svojim se esejima Cioran bavi temama kao što su vrijeme, povijest, otuđenje, ništavilo, nemoć, apsurd, dosada, samoubojstvo, smrt, dekadencija (Zapada), tiranija, glazba. U samu srž svakog istinski filozofskog promišljanja smješta očaj. Djelo ovog polemičnog i lucidnog ″teoretičara očaja″ i ″najavljivača Apokalipse″, kako su nazivali jednog od najmračnijih suvremenih filozofa nihilizma, svakako se nadovezuje na tradiciju Kierkegaarda, Schopenhauera, kao i Nietzschea, kojega osporava koliko i slijedi.