Sanja Lovrenčić (1961) bavi se prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika. U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki nagrađeni (Albatros, Možda sam hodao u snu), neki objavljeni u različitim zbornicima, a neki prevedeni i izvođeni izvan Hrvatske. Do sada je objavila zbirke pjesama: Insula dulcamara (1987), Skrletne tkanine (1994), Rijeka sigurno voli poplavu (Kiklop 2007), U slobodnoj četvrti; knjige priča za djecu Esperel – grad malih čuda (1994), Kuća iznad čudovišta (1996) i Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić (2001. nagrađena nagradom Grigor Vitez), Noina mačka i drugi igrokazi (2010. nagrađena nagradom Grigor Vitez). Napisala je i zbirku kratkih proza Wien Fantastic, Zlatna riba i istočni Ariel i romane Kolhida, Klizalište, Dvostruki dnevnik žene sa zmajem, U potrazi za Ivanom (nagrada Gjalski 2007), Martinove strune (objavljena i na njemačkom jeziku), Ardura i fantastičnu trilogiju Zmije Nikonimora.

    • Nema na zalihi
      U slobodnoj četvrti
      Pročitaj više
      • U slobodnoj četvrti

      • 3,98 
      • God. izd.: 2002. Broširano, šivano 86 str. Ova poezija kao da se sva zbiva u predjelima posvemašnje prisnosti - baš zato što je pjesnikinja pristala na svojevrsno iščezavanje iz prostora teksta, što se pomaknula da bi oslobodila put povorci čudesnih prizora, u njenom pisanju kao da je dokinuto svako dvojstvo, riječi su postale mrmor koji dopire i iz naših vlastitih…
    • Klizalište
      Dodaj u košaricu
      • Klizalište

      • 17,25 
      • God. izd.: 2005. Broširano, šivano 300 str. Zamislimo rat, zamislimo dva dugačka rova, jedan nasuprot drugom, puna ljutih vojnika s prašnjavim kacigama i puškama. Ti vojnici su pisci, takozvani ljevičari i desničari, uljuljkani u sigurnost i ispravnost svojih stajališta. Zamislimo livadu, ničiju zemlju između, na kojoj iznad rijetkoga cvijeća leti nestašni bijeli leptir. Hoće li vojnici primijetiti leptira? Naravno da…