Lovrenčić Sanja

Sanja Lovrenčić (1961) bavi se prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika. U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki nagrađeni (Albatros, Možda sam hodao u snu), neki objavljeni u različitim zbornicima, a neki prevedeni i izvođeni izvan Hrvatske. Do sada je objavila zbirke pjesama: Insula dulcamara (1987), Skrletne tkanine (1994), Rijeka sigurno voli poplavu (Kiklop 2007), U slobodnoj četvrti; knjige priča za djecu Esperel – grad malih čuda (1994), Kuća iznad čudovišta (1996) i Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić (2001. nagrađena nagradom Grigor Vitez), Noina mačka i drugi igrokazi (2010. nagrađena nagradom Grigor Vitez). Napisala je i zbirku kratkih proza Wien Fantastic, Zlatna riba i istočni Ariel i romane Kolhida, Klizalište, Dvostruki dnevnik žene sa zmajem, U potrazi za Ivanom (nagrada Gjalski 2007), Martinove strune (objavljena i na njemačkom jeziku), Ardura i fantastičnu trilogiju Zmije Nikonimora.