Paket “Hrvatski roman”

Snežana Bukal (Beograd, 1957); u njenoj obitelji biti među ljudima raznih ideologija, vjera i nacionalnosti bilo je nešto prirodno. Grad Beograd nagradio ju je sa 17 godina za zbirku pjesama u rukopisu. Kasnije je diplomirala Opću književnost. Objavljuje prozu, priče i eseje u europskim književnim časopisima. Prevedena je na makedonski, slovenski, francuski, nizozemski, mađarski, koreanski i engleski jezik. Živi u Amsterdamu i Korčuli.
Djela: Bez zbogom na seto toa (Blesok, 2015) (Bez zbogom svemu tome, Meandar, 2013), Milion, libar Marka Pola (Meandar, 2006), Prvi sneg (Narodna knjiga, 2001), Eerste sneeuw (De bezige bij, 1997), Het vliegend hert (De bezige bij, 1996), Čuvarkuća i druge priče (Biblioteka beogradska manufaktura snova, 1994), Tamna strana (Matica srpska, 1986); knjige za djecu: Tajna dečaka Ive (Narodna knjiga, 2003), Het geheim van Ivo (Kwint´essens Hilversum, 2002, 2003, 2004), Waarom Dora Koen sloeg (Kwint´essens Hilversum, 2000, 2001).

Bora Ćosić (Zagreb, 5. travnja 1932), godine 1937. s obitelji seli u Beograd, gdje živi do lipnja 1992, kada napušta Beograd i odlazi u Rovinj. Danas živi u Berlinu. Objavio je preko trideset knjiga romana, pripovijesti i eseja. Uređivao reviju Danas (čije je izlaženje zabranjeno nakon 47 brojeva) i časopis Rok. Bavio se teatrom, filmom, prevođenjem. Čitateljstvu je poznatiji kao prozaik, i to prvenstveno po knjigama iz obiteljskog ciklusa Priče o zanatima, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, Tutori i Bel tempo. Početkom rata, 1991. godine piše Dnevnik Apatrida (Durieux, Zagreb), jednu od najznačajnijih antiratnih knjiga nastalih na ovom području. Za barbarskog iživljavanja nad Sarajevom, u proljeće 1992. godine, u plamenu nestaje gotovo cijela naklada Ćosićeva romana Rasulo. U Beogradu u ediciji Apatridi B92 izlazi šest njegovih knjiga pod zajedničkim naslovom Nova dela Bore Ćosića (1998). U nakladi Feral Tribunea izlazi mu Carinska deklaracija (2000), a od 1999. kolumnist je tjednika Feral Tribune. Knjige su mu prevedene na njemački, francuski, talijanski, engleski, mađarski i ruski jezik. Carinska deklaracija prevedena je na njemački (Suhrkamp, 2001), kao i njegova prva knjiga pjesama Mrtvi. Knjige: Kuća lopova (1956), Svi su smrtni (1958), Anđeo je došao po svoje (1959), Vidljivi i nevidljivi čovjek (1962), Sodoma i Gomora (1963), Priče o zanatima (1966), Sadržaj (1968), Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (1969), Mixed-media (1970), Zašto smo se borili (1972), Tutori (1978), Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, nova verzija (1980), Priče o zanatima, nova verzija (1980), Bel tempo (1982), Poslovi, sumnje, snovi Miroslava Krleže (1984), Sodoma i Gomora , nova verzija (1984), Doktor Krleža (1988), Intervju na ciriškom jezeru (1989), Musilov notes (1989), Sadržaj/Kazalo (1990), Povest o Miškinu (1991), Dnevnik Apatrida, s dodanim apendiksom (1998), Barokno oko (1998), Privatna praksa (1998), Novi stanar (1998), Starost u Berlinu (1998), Projekt Kaspar (1998), Carinska deklaracija (2000) Pogled maloumnog (2001), Tkanje (2001), Nulta zemlja (2002), Irenina soba (2002), Izgnanici (2005), Consul u Beogradu (2007), Put na Aljasku (2008), Zapadno od raja (2009), Kratko detinjstvo u Agramu (2011), Doručak kod Majestica (2011).

Josip Cvenić (Osijek, 1952) studij filozofije i sociologije završio je 1976. u Sarajevu. Objavljene knjige: Protumarani zavičaji (zbirka pjesama, Osijek, 1976), Pričanja Heraklitovog kušača i druga pričanja (proza, Osijek, 1982), Blank (roman, Osijek, 1986), Lektira, pripovijetke (Zagreb, 1990), Čvrsto drži joy-stick!(roman za djecu, Zagreb,1994), Udžbenik priča (proza, Zagreb, 1995) Ogledanje s krajem stoljeća, (ogledi, Osijek, 1997), A drž pevne joystik! (Bratislava, Slovačka, 1997), Kajinov pečat (roman, Zagreb, 1997), Kraljica noći (roman, Zagreb, 2000), Word Perfect mesek, (pripovijetke, Pecs, Mađarska, 2000), Glad (roman, Zagreb, 2003), Zaslubena zem, (izbor pripovijedaka i prijevod Alica Kulihova; Bratislava, 2005), Obrnuto prepisivanje (roman, Zagreb, 2006), Volim drugu obalu (pjesme, Zagreb, 2007), Kralica na nokta (Skopje, 2008) Pametni neumež, živalske pripovedke (Šmarješke Toplice, 2008), Povratak vilinskog konjica (Zagreb, 2011).
Nagrade: Ivana Brlić Mažuranić, za roman Čvrsto drži joy-stick!, Knjižnica Bibiana, Bratislava, Slovačka, 1995; za roman A drž pevne joystik!, 1997; Ivan i Josip Kozarac, za roman Kajinov pečat; 1998; Zlatna Arena za scenarij filma Kraljica noći, 2001. i Duhovno hrašće za pjesme Volim drugu obalu 2007.

Željko Ivanković (Vareš, 29. kolovoza 1954) pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, radiodramski pisac, književni kritičar, prevoditelj, urednik, publicist i novinar. U rodnom mjestu završio je osnovno školovanje, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, Pedagošku akademiju diplomirao je u Sarajevu, a Filozofski fakultet pohađao je u Novom Sadu i Sarajevu, gdje je i diplomirao. Uređivao je brojne i različite publikacije: Lica, (1979-81), Život (1985-89), Dalje (1991-92), Obzor (1991), Herceg-Bosna (1991-1992), Radovi Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost (1993-97), Stećak (1994), Hrvatski bošnjački tjednik (1994-95), Slovo (1994-97), Novi izraz (1998 -), BiH Kult (1999), Revija slobodne misli 99 (1999-), Bobovac (1999-). Uredio je i za tisak priredio čitav niz djela iz svjetskih, hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti, djela iz dječje književnosti, te historiografskih i publicističkih djela, a bio je suradnikom ili je zastupljen u uglednim projektima. Zastupljen je poezijom, prozom i esejom u nizu antologija i panorama hrvatske i bosansko-hercegovačke književnosti u BiH, Hrvatskoj i svijetu. Dobitnik je brojnih književnih nagrada za poeziju, prozu, eseje i radio-dramu. Pojedini eseji, proza i poezija, kao i publicistički prilozi prevedeni su mu na engleski, njemački, talijanski, katalonski, česki, turski, švedski, norveški, danski, albanski, esperanto, makedonski i slovenski jezik. Objavio je knjige pjesama: Nešto od onog što jest (1978), Utrka puževa (1982), Vrijeme bez glagola 1 (986), Urušavanje slike (1990), Izgubljeni zavičaj (1995), Traženje zavičaja (1997), Izbor poezije (1999), Raskoš, hladna mjesečina (2002), Isus je pročitao novine (2006), Dnevnik melankolije (2008), Sjene, sve dulje (2012), Sablazan jezika (2014); romane: Dodirom i svijet poče, (1992), Ljubav u Berlinu (1995); knjige proza: Priče o ljubavi i smrti (1989), Tko je upalio mrak? (1995), Nove priče o ljubavi i smrti (2001); priče za djecu: Zvjezdangrad (1990; 1995; 2000), Odrastanja (2002); dnevničku prozu: 700 dana opsade (1995); knjige studija, eseja i kritika: (D)ogledi (1987), (D)ogledi II (1997), Pisci franjevci vareškog kraja (1999), (D)ogledi III (2000), Na marginama kaosa (2001), Tetoviranje identiteta (2007, 2009), Čitati Ivankovića u Sarajevu, (2010), Utemeljenja (2013) i dr.

Sanja Lovrenčić (1961) bavi se prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika. U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki nagrađeni (Albatros, Možda sam hodao u snu), neki objavljeni u različitim zbornicima, a neki prevedeni i izvođeni izvan Hrvatske. Do sada je objavila zbirke pjesama: Insula dulcamara (1987), Skrletne tkanine (1994), Rijeka sigurno voli poplavu (Kiklop 2007), U slobodnoj četvrti; knjige priča za djecu Esperel - grad malih čuda (1994), Kuća iznad čudovišta (1996) i Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić (2001. nagrađena nagradom Grigor Vitez), Noina mačka i drugi igrokazi (2010. nagrađena nagradom Grigor Vitez). Napisala je i zbirku kratkih proza Wien Fantastic, Zlatna riba i istočni Ariel i romane Kolhida, Klizalište, Dvostruki dnevnik žene sa zmajem, U potrazi za Ivanom (nagrada Gjalski 2007), Martinove strune (objavljena i na njemačkom jeziku), Ardura i fantastičnu trilogiju Zmije Nikonimora.

Anđelko Vuletić (Zagorac, Bosna i Hercegovina, 1933) pjesnik je, romanopisac, prozaist. Poslije gimnazije u Trebinju, upisuje Filozofski fakultet u Sarajevu, gdje na prvoj godini studija biva bačen onkraj brave zbog “antisocijalističke djelatnosti”, nakon čega slijedi petogodišnja zabrana javne djelatnosti i, ne želeći, “na put preko granice”, odlazi u Skoplje, pa u Beograd, gdje završava već ranije započet studij. Vraća se u Sarajevo, i tu ostaje sve do 1993. kada dolazi u Zagreb. Još kao student objavljuje roman Gorko sunce, nagrađen na anonimnom natječaju za suvremenu prozu. Nakon toga slijede romani: Drvo s Paklenih Vrata, Deveto čudo na istoku, Dan hapšenja Vile Vukas, Jadi mladog karijerista, Čudotvorna biljka doktora Engela, Nadglednica djevojaka iz Moskve, Plamen i slamka te Dva hrama, dvije razvaline, roman s ključem, s odveć jasnim aluzijama na “balkanskog diktatora”, zbog čega je autor ponovno, nakratko, bačen u “prokletu avliju”, pa je ova proza morala čekati više od dvadeset godina, tako da je objavljena tek 1994. Knjige pjesama: Gramatika ili progonstvo, Jedina nada, Sedam vječnih pitanja, Putnik na svoju odgovornost, Poezija, Kad budem velik kao mrav, Križaljka za čitanje sudbine, Popravni ispit, Pčela i metak, Pisma nebeskom gromu, Svemirsko ogledalo, Konci i konopci, Kraljica puteva, Zmije odlaze s onu stranu svijeta, Poezija, Putnik na svoju odgovornost, Čempres u zavičaju, Sarajevo a zalazi sunce, Tajna večera, Izabrane pjesme. Proze: Strijeljanje ustaše Broza, KlesarTadija Tegoba. Drame: Andrija Hebrang, Miljenik partije Buharin. Njegova poezija i proza prevedena je na gotovo sve europske i svjetske jezike. U inozemstvu su objavljena i četiri znanstvena rada o njegovom književnom djelu. Jedan je od naših najprevođenijih pisaca.