Benić Gordana

Gordana Benić (Split, 1950.) diplomirala je kroatistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru te završila poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi u Splitu, profesionalna je novinarka u tjednom prilogu za kulturu Forum, dnevnika Slobodna Dalmacija. Članica je Hrvatskog P.E.N.-a. Za novinske članke iz područja likovnosti i zaštite spomenika kulture dobila je konzervatorsku nagradu Vicko Andrić 2000. godine. Nagrade: Tin Ujević, nagrada Društva hrvatskih književnika za knjigu poezije Laterna Magica (1998); Vicko Andrić, konzervatorska nagrada Ministarstva kulture za novinarski opus o Dioklecijanovoj palači u Splitu (2000); Goranov vijenac za cjelokupni poetski opus (2014), Nagrada za književnost HAZU (Nebeski ekvator, poezija, 2018), Nagrada Kvirin za poetski opus i prinos hrvatskom pjesništvu (2021). Objavila je dvadeset poetskih zbirki i knjigu publicistike: Soba (1982), Kovači sjene (1987), Trag Morie (1992), Dubina (1994), Laterna Magica (1998), Balada o neizrecivom (2003), Godina Sfinge (publicistika, 2003), Unutarnje more: izabrane pjesme (izbor i pogovor Zvonimir Mrkonjić, 2006), Svijet bez predmeta (poezija, 2007), Banalis Gloria (2009), Oblik duše (poezija, 2011), Nebeski ekvator (2015), Bijeli šum (u izdanju Meandar Media, 2020), Vremenski putnici (2020) te poetsko višeknjižje o Dioklecijanovoj palači u Splitu: Palača zarobljenih snova: imaginarni putopisi (2012), Palača nezemaljskih snova: psihogrami (2013), Palača svjetla i sjene: kozmogrami (2014), Palača posljednjih kartografa: iluminacije (2017), Palača i njezini dvojnici: fotogrami (2020), Palača nevidljivi planet: opus magnum (2021).