Zid oko vrta

Jukićev lirski svijet, ili vrt koji opasava zidom od riječi, paradoksalno je mjesto koje se prostire na sve strane. Njegov subjekt traga za slobodom, tišinom, priželjkuje ugodu u zavičajnom krajoliku. Misao mu se širi prostorom, zauzimlje šume i brda, tlo i nebo, na koncu uključuje planetarne i svemirske relacije. U tom se vrtu dotiču, nerijetko i prepleću prizori elementarnoga života Cetinjske krajine s urbanim i krajnje artificijelnim iskustvima. U pjesmu jednako smjelo prodiru stada koza i Mosor, mondene europske dvorane i muzeji, stihovi usmenoga porijekla i reference na digitalnu komunikaciju. Na jednoj je strani krajolik, a na drugoj Jukićeva intelektualna popudbina, koja pretpostavlja brojne podatke i aluzije na povijest, mitologiju, znanost i umjetnost (navlastito konceptualnu).

Sve u svemu, Zid oko vrta zbirka je koja kriptogramski preslaguje jezik i koja bar figurativno nastoji nadići (ili ublažiti) disonancu između subjekta i prostora u kojemu se kreće. Vrijedi preskočiti taj zid i zaviriti u tamni Jukićev lirski vrt u kojemu s vremena na vrijeme poput meteora bljesne stih koji obasja obzor i ozari lice namjernika. (K. Bagić)