Žena-bomba

60,00 kn

God. izd.: 2005.
Broširano
128 str.

No osim obilja šlagvorta za scensko istraživanje raznih predstavničkih formi i mogućnosti njihova ispreplitanja te niza zahtjevnih individualnih i korskih uloga, drame Ivane Sajko nude i mogućnost ozbiljne meditacije nad nekima od temeljnih problema suvremenog svijeta.

Hrvoje Ivanković

Nema na zalihi

SKU: 9789532061642 Kategorija:

Dodatne informacije

Dimenzije 10.2 × 17.4 cm
Author Picture

Sajko Ivana

1975

Ivana Sajko (Zagreb, 1975) diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Članica je uredništva časopisa za izvedbene umjetnosti Frakcija i književnog časopisa Tema. Bila je urednica i voditeljica TV-emisije o suvremenom kazalištu V-efekt te višegodišnja predavačica na Odsjeku dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Suosnivačica je kazališne skupine BAD co. gdje je do 2005. djelovala kao dramaturginja i redateljica, da bi kasnije nastavila režirati i izvoditi vlastite drame u hibridnim izvedbenim formama eksperimentirajući s problemima odnosa dramskoga teksta i scenske izvedbe. Do sada je objavila zbirku drama Smaknuta lica (Meandar Media, 2001), dramsku trilogiju Žena-bomba (Meandar, 2004), roman Rio bar (Meandar Media, 2006), nagrađen priznanjem Ivan Goran Kovačić za najbolje prozno djelo, teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (Disput, 2006), roman Povijest moje obitelji od 1941. do 1991, i nakon (Meandar Media, 2009), Trilogija o neposluhu (knjiga drama, Meandar Media, 2012), Ljubavni roman (Meandar Media, 2015). U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je glazbeni CD Mass for election day silence (Zvuk močvare, 2004). Drama Rose is a rose is a rose is a rose naručena je za festival Steirischer Herbst 2008. godine i premijerno izvedena u režiji kazališne skupine Wunderbaum. Drama Prizori s jabukom naručena je za Stadtheater Bern 2009. godine i premijerno izvedena u režiji Dore Schneider. Tekst Uvod u disjunkciju naručen je za festival Steirischer Herbst 2010. godine u sklopu projekta Mariana Pensottija “The Encyclopedia of Unlived Life”. Drama To nismo mi, to je samo staklo dovršena je 2011. godine.