Ponoćni boogie

Edo Popović (Livno, 1957) od 1968. živi u Zagrebu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao komparativnu književnost, apsolvirao hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Od 1976. kontinuirano objavljuje u književnim časopisima i novinama (proze, književne kritike, reportaže, članke itd.). Objavljivao u svim relevantnim književnim časopisima i novinama, te političkim tjednicima i dnevnim novinama. Bio je među pokretačima časopisa Quorum, jednog od najznačajnijih književnih časopisa na području bivše Jugoslavije. Od 1991. do 1995. radio kao ratni reporter. Danas radi kao slobodni pisac. Objavio knjige proza: Ponoćni boogie (1987) San žutih zmija (2000) Kameni pas (2001) Koncert za tequilu i apaurin (2002), Izlaz Zagreb jug (2003), Plesačica iz Blue Bara (2004), Dečko, dama, kreten, drot (2005), Tetovirane priče (2006, u suradnji s Igorom Hofbauerom), Oči (2007). Priče su mu objavljene u nizu zbornika i antologija: Krhotine vremena (Osijek, 1988, priredili Julijana Matanović i Vlaho Bogišić), Uhvati ritam (Novi Sad, 1990, priredili Mihajlo Pantić i David Albahari), Poštari lakog sna (Zagreb, 1996, priredio Krešimir Bagić), Barkoj el akvo (Zagreb, 1998, priredila Julijana Matanović), FAKat (Zagreb, 2001, priredili Kruno Lokotar i Nenad Rizvanović), FAK-YU (Beograd, 2001, priredili Vladimir Arsenijević i Kruno Lokotar). Priču San žutih zmija na engleski je preveo i dramatizirao mladi kanadski kazališni redatelj Danijel Margetić. Izvođena je u proljeće 2001. na sceni Faculty of Fine Arts u Calgaryju.