Običan dan u purgatoriju

Dominantna tema ove knjige je smrt, s udruženim značenjskim poljima koji je
nagovješćuju, opisuju, približuju i ističu: raspad tijela, propast svijeta, prolaznost,
besmisao, bol, zlo u čovjeku i svijetu u kojem živimo. Ova knjiga upozorava na
opasnosti koje prijete čovjeku i čovječanstvu, koje ih nije sasvim svjesno. Iako je
fascinacija smrću evidentna, a ton elegičan pa povremeno i pesimističan, cijeli
rukopis zapravo vapi za optimizmom, nadom i životom. Stil je raspisan, bogat
stilskim figurama i postupcima, od metafora do personifikacija i mnogo drugih figura.
Leksik je bujan i erudicijski te spaja poeziju s prirodnim znanostima: kemijom i
fizikom, ponešto i s matematikom. Također se spajaju na polju poezije i mehanika s
glazbom, anatomija s psihologijom, biologija s astronomijom itd., što taj rukopis čini
interdisciplinarnim s obzirom na jezični aspekt.