Kad čovjek govori (ePUB)

De Breyne Jean

6,64 

Poput tijeka jedne paralelne svijesti riječi Jeana de Breynea slijevaju se u jednom dahu iz početnog stanja ili prizora koji je potaknuo pjesmu preko zapleta proizvedenog upletanjem pitanja o ljudskom rodu do istjecanja inicijalne pomisli ponovo vraćene u prezent i prvo lice. To je tek jedan, ali za ovog autora vrlo karakterističan slijed prenošenja zatečene situacije ili dnevne introspekcije u prizmu pjesme, tj. u ozvučje koje Michèle Aquien naziva drugom stranom jezika.

To naličje svakodnevnog jezika ovdje poprima ton žamora misli, koji je iznesen u svom izravnom obliku unutarnjega govora, ne ispravljajući fragmentarnost, nedorečenost, račvanja i žargon izvornoga naviranja, i koji upravo zahvaljujući odsutnosti razjašnjavanja i prerade stvara tečnu i gipku cjelinu. Više nego rječitost, upravo zvuk i ritam vode pokret pjesme u vrtlog vertikale koja će često naći uporište u zadnjem stihu.

Sam taj način ujedno upućuje i na sadržaj zbirke Kad čovjek govori, koji u centar zbivanja stavlja međuvrijeme, međuriječi, sporedne pokrete, iščekivanja, ne bi li iz tog rubnog kuta osvijetlio pitanje vremena, ljudskog trajanja, mehaniku kretnji i ponašanja unutar zadanog društvenog okružja. Kao svojevrsni negativ, tema nedogađanja i mnogih prostora između zrcali obrise prisutnosti.

Pjesme često poput slike, bljeska ili fotografije fiksiraju pažnju šetača-promatrača, koji traži i primjećuje ljepotu pojedinih lica, potencijalnu veličinu bića i raspon ljudskih mogućnosti, kao kontrast i protutežu intelektualnoj bijedi i fijasku društvenih ideala.

Kad se ulicama stranim ili poznatim uputi ususret svojoj vrsti, Jean de Breyne kreće s predumišljajem: želi se suočiti s čovjekom i podignuti njegov pogled.

SKU: 978-953-334-238-2 Kategorija:

De Breyne Jean

Jean de Breyne (1943), pjesnik je, fotograf, umjetnički kritičar i izdavač. Živi na jugu Francuske. U Lyonu je 1974. utemeljio Galerie-Librairie l’Ollave, glavni je urednik časopisa za umjetnost L’Ollave, préoccupations i esejističke biblioteke Préoccupations. Radio je kao nezavisan povjerenik za izložbe, a od 2005. vodi Les Cris poétiques, pjesničku manifestaciju u Aptu. Od 1991. godine ostvaruje književni i likovni dijalog s Hrvatskom. Godine 2012. kao izdavač je pokrenuo biblioteku u kojoj namjerava svake godine predstaviti po dva hrvatska pjesnika na francuskom jeziku (dosad su objavljene zbirke Slavka Mihalića, Branka Čegeca, Antuna Šoljana i Sibile Petlevski). Objavio je dvadeset pjesničkih zbirki, od kojih su neke priređene u suradnji s likovnim umjetnicima. Tri su djela poslužila kao temelj za novu umjetničku kreaciju: skladateljica Martine France komponirala je glazbu na temu Le poème de Dublin (2005), zbirka VOUS doživjela je transpoziciju u franko-portugalsku predstavu-performans (2006-2008), a Catherine Vernerie ostvarila i plesala koreografiju na stihove Jeana de Breynea (2012). U gradskoj knjižnici u Lyonu čuva se sav njegov rad do 2008. (Fond Jean de Breyne). Bio je na autorskim boravcima u inozemstvu, a pjesme su mu prevedene na nekoliko stranih jezika. Na hrvatski je prevođen u više navrata (Europski Glasnik, 13, 2008; Europski Glasnik, 15, 2010); sudjelovao je na festivalu Književnost uživo (PEN-HDP, Zagreb, 5. – 9. studenog 2010), a održao je i dva javna čitanja (u Zagrebu i Varaždinu). Još neka djela : Plus profond (2011), Le poème commun sa Samanthom Barendson (2012), Un automne (2013), Quatre saisons (2013), Imperfekt (Zagreb, Meandarmedia, 2019.), Kad čovjek govori.