Intergalaktički peljar (ePUB)

POGLEDAJTE SKRAĆENU VERZIJU

Teško da je u nas jezik kao samorazumljiv govor u kojemu području toliko nemoćan
kao u pravnoj kulturi. Svijet i tekst naših pravica toliko su nesuglasni da dobrim
profesorima pravne kulture kakav je Ivan Koprić sigurno nije lako zadržati ih u cjelini,
tako da se barem u predodžbi ne raspadnu. No premda su pukotine zahvalna
pribježišta za rezonanciju pojmovnog i slikovnog, za određivanje tona i boje na
ljestvici između kaosa i harmonije, čini se kako su Koprićevi razlozi za plovidbu
integralni, odnosno da promjena plavce u pogledu orijentacije po zvijezdama ne
samo što ne mijenja kormilarov smjer nego ni onu nijansiranu granicu koja dobar
tekst drži s bolje strane pročitanog svijeta. Kada svoju sliku svijeta sada povjerava
pjesničkome subjektu, autor ostaje svoj prema tlocrtu sjećanja, a ne bijegu,
promjena je u njega sadržana u jeziku, pa su ritmovi smireni, a opet novi na
potreban način nesigurnog dna kojim se dijele prave pustolovine. Ovu lirsku prozu
stoga s njezinim autorom dijelimo kao osobnu jer je sva u dobu koje je tek prividno
konačno, kojemu se hoće promjene.

Vlaho Bogišić