Finis Terrae (t. u.)

Raoul Schrott (Sao Paolo, 1964) djetinjstvo je proveo u Tunisu, a potom je živio u Tirolu. Komparativnu književnost i lingvistiku studirao je u Parizu, Innsbrucku, Berlinu i Norwichu. Neko je vrijeme bio tajnik francuskog nadrealističkog pjesnika Philippea Soupaulta, nakon čega je bio lektor u Napulju. Stekavši doktorat filoloških znanosti, habilitirao se 1966. na Institutu za komparatistiku Sveučilišta u Innsbrucku. Kao predavač često gostuje na mnogim austrijskim i inozemnim sveučilištima. Osim brojnih književno-znanstvenih radova u kojima se bavio proučavanjem nadrealizma i posebice dadaizma (zanimljiva dokumentacija o dadaizmu u Tirolu), Schrott se istakao i kao vrstan književni prevodilac s engleskog, francuskog, talijanskog, gelskog, korzičkog, baskijskog, bretonskog i okcitanskog jezika. Kruna ovog bavljenja osebujna je antologija koja predstavlja presjek pjesništva iz četiri tisućljeća, objavljena 1997. pod naslovom Die Erfindung der Poesie. Gedichte aus den ersten 4000 Jahren. Usporedo s književno-znanstvenim i prevodilačkim radom Schrott djeluje i kao inventivan prozaist i pjesnik. Među pjesničkim zbirkama posebno se ističu Sub Rosa i Rime (1993), zatim Hotels (1995), te poetska studija Die Musen (1997). Uz roman Finis Terrae (1995, hrvatsko izdanje 2003) valja spomenuti i Legenden vom Tod sa slikama Adolfa Frohnera (1991).