Dan na zemlji

Godina izdanja: 2024

Broj stranica: 127

Uvez: polutvrdi s ovitkom

Edicija: Edicija MM / PROZA

Gospodar priče? Tko je gospodar priče? Pitanje iz revolucionarnih vremena postmodernizma,
dok se vjerovalo u “smrt autora”, ili njegov barem častan uzmak, vraća se u Karuzinoj knjizi
kratkih i dužih priča Dan na zemlji na začudan i domišljen način. Čitatelj je svjestan, ili više
od toga, dijeli pripovjedačevo iskustvo nepripadanja i rasplitanja čvorova i zapreka koje
iskrsavaju u njegovu krstarenju otokom ili plutanju u mreži životnih (obiteljskih, radnih,
prijateljskih, ljubavnih, nasumičnih, neprijateljskih, ne-ljubavnih) situacija. Osama i
odustajanje, bijes, gubitak i sanjani dobitak na granici su osude, osuđivanja i isključivanja, ali
se za tako tematski i motivacijski određene kontekste, nudi ni više ni manje nego vlastita
koža, vlastiti život… Očekivanje, uzaludnost i nepogrešivo osjećanje pogrešnosti! Otuda
bizarno i groteskno ostaje u naznakama i signalima koji traju, svijetle i gase se na različitim
mjestima teksta. Govoreći o odsutnosti i nemogućnosti dogovora sa sobom i sa svijetom,
autor sve druge i sve drugo podređuje slici prilika i neprilika u kojima se nalazi: svojevoljno
ili spletom različitih okolnosti koje sežu u neposrednu prošlost, obilježeno onim što ga upravo
određuje, što on imenuje životnim neodrživim okolišem. Jasnoća i jezgrovitost, neposrednost
i slikovitost daju Karuzinim pričama dovoljno čitateljskih povoda za kretanje njihovim
labirintima, zgusnutim i razuđenim predjelima pričanja, pripovijedanja, iako to, svakako, nije
isto. Gorčina i ironija, nemilosrdno tetoviranje vlastitog i života drugih, iznevjerene oporuke,
dio su Karuzina autorskog habitusa koji se otvara i zatvara prema njegovu čitatelju, u onoj
mjeri u kojoj se njegov “lik i djelo” miješaju s nepostojećom stvarnošću i neumitnom
budućnošću.

Miroslav Mićanović