Bosa

„San može biti košmar, i strah iz sna može se prelijevati u dan, iz kojega se strah može prelijevati u san i govoriti novim jezikom. Pretapanja u potrazi za krhotinama identiteta, u kombinaciji stihova i proznih fragmenata, u prvom su planu ove zbirke. Glavne su mi preokupacije i dalje ljudska krhkost, kao i krhka ljudskost, točke u kojima sustav gubi uporište i puca po šavovima. A sustav može biti društvo, kao što može biti mikrosustav pojedinca koji se najednom zatekne bos. I što je najvažnije (za poeziju), sve se to događa (samo) u jeziku…“ Ovim riječima o knjizi piše autorica Vanda Mikšić, koja je dosad objavila tri pjesničke knjige u Hrvatskoj i četiri naslova u Francuskoj, od kojih je jedan napisan izravno na francuskom u suautorstvu sa Jeanom de Breyneom. Urednik knjige, Miroslav Mićanović, smatra da je riječ o rukopisu koji „snažno zadire na ona mjesta koja nam se, zbog svoje neposrednosti, ozbiljnosti i određenosti, čine poznata do one mjere do koje jezik dopire kao konačan i jedino mogući znak za ono što nam se događa, što nam se dogodilo…“ U njemu središnje mjesto ima „metamorfoza koja se događa kad rubno, periferno postaje važno i odlučujuće oblikuje sliku postojećeg svijeta, ili umnožava i ugrađuje u tekst toliko drugih nevidljivih metonimijskih odnosa, veza. Riječ je o iskušenju fantastičnog i mogućeg, ili onoga što je pripadalo i pripada našim noćnim morama, strahovima, a sada se nadaje ili jest jedina moguća stvarnost.“ Hibridan je to tekst koji širok tematski raspon na klackalici jave i sna, stvarnosti i fikcije, doživljaja i „zabilježene“ priče, preciznog stiha i čas lapidarnog, čas fragmentarnog i pomalo bunovnog zapisa na posve neočekivan i samosvojan način bilježi konfuziju i neizvjesnost vremena u kojemu živimo. Ukratko, „rukopis Vande Mikšić Bosa kontekstualizira nijemost i nemoć koja u mnogo čemu prate različite umjetničke prakse posljednjih desetljeća, jer su mnogobrojni -izmi otvorili igru u kojoj je moguće sve i nije moguće ništa. Kao da je stvarnost nadišla ono što je po naravi stvari pripadalo domišljanju, jeziku, kreiranju!“