Arhitekt Ignjat Fischer

Arhitekt Ignjat Fischer (Zagreb, 18.6.1870. – 19.1.1948.) visokom je kvalitetom i inovativnošću svojih brojnih projekata snažno obilježio vrijeme i grad Zagreb, prostor u kojem je živio. Tijekom četiri desetljeća duge arhitektonske karijere Fischer je bio zaposlen na najrazličitijim projektnim zadacima: od bolničkih i tvorničkih kompleksa do hotela i luksuznih vila. Podaci o broju i raznovrsnosti njegovih projekata ipak dolaze u drugi plan pred činjenicom da je upravo Fischer autor objekata kojima po namjeni i izvedbi pripada atribut prvih ili jedinih takvih ostvarenja u Zagrebu i Hrvatskoj: prve moderne secesijske zgrade u nas (kuća Rado, Trenkova 2, 1897.), prve zgrade u Zagrebu koja je namjenski projektirana za kinematograf (kino Apollo u Ilici 31, danas kazalište Kerempuh, 1911.), prve zagrebačke privatne poliklinike (Sanatorij, danas Dječja bolnica u Klaićevoj 16, 1908.), prve i jedine zgrade slobodnozidarske lože u Hrvatskoj (Nazorova 24, 1910.), prve moderne robne kuće (Kastner & Öhler, danas Nama, Ilica 4, 1913.), prvih objekata oblikovanih u duhu art decoa (paviljoni Zagrebačkoga zbora, 1922.). Fischerova adaptacija kuće Feller/Stern na uglu Jelačićeva trga i Jurišićeve prema idejnom projektu velikoga njemačkoga arhitekta Petera Behrensa 1927. predstavlja još jednu prekretnicu u zagrebačkoj arhitekturi – prihvaćanje internacionalnoga stila.

Unatoč iznimno bogatoj arhitektonskoj biografiji i projektima koji su označeni kao važni datumi u povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljeća, opus Ignjata Fischera nije do danas sustavno niti u cjelosti obrađen i valoriziran.

Ova bi  monografija trebala dati iscrpan uvid u život i djelo arhitekta Ignjata Fischera i funkcioniranje njegova ateliera te odrediti njegovo mjesto u povijesti hrvatske moderne arhitekture. Ukratko će se predstaviti i njegov obiteljski okvir: arhitektov je otac kao graditelj i poduzetnik sudjelovao u važnim komunalnim pothvatima zagrebačke gradske općine, a kći Ivana Fischer bila je uspješna glazbenica i jedna od prvih žena-dirigenata u Hrvatskoj. Istovremeno bi se pažnja posvetila i Fischerovim klijentima – naručiteljima gradnji, koji su redom bili ugledni članovi društva, gospodarska i intelektualna elita Zagreba i Hrvatske. Pokazat će se također Fischerov udio u povijesti zagrebačke svakodnevice – rijetko je koji arhitekt uspio kreirati prostore koji su u životu grada ubrzo dobili status kultnih, npr. Gradska kavana ili ilička Nama. U slici grada značajne su i Fischerove urbanističke intervencije: postav Meštrovićeva Zdenca života i oblikovanje trga pred Hrvatskim narodnim kazalištem, projekt komunikacije iz Ilice prema Tuškancu i zgrade na početku Dežmanova prolaza, „probijanje“ prolaza Harmica između Jelačićeva trga i ulice Pod zidom.

Monografija arhitekta Ignjata Fischera organizirana je u sljedeća poglavlja: u prvom, uvodnom dijelu daje se kratki općepovijesni i povijesno-umjetnički kontekst (primarno zagrebački). Drugo poglavlje bavi se biografijom arhitekta Ignjata Fischera. Treće poglavlje posvećeno je objektima što ih je Ignjat Fischer projektirao u sklopu arhitektonskoga ateliera Fischer & Hruby 1897.-1898. U četvrtom poglavlju u dvije zasebne cjeline (podpoglavlja) razmatra se razdoblje Fischerove samostalne djelatnosti i njegova suradnja s Građevnim odsjekom Zemaljske vlade, tj. radovi nastali u vremenskom protegu od 1899. do 1918. godine. Peto poglavlje obuhvaća razdoblje od kraja Prvoga svjetskoga rata do posljednjih projekata iz kasnih 1930-ih godina. Objekti nastali u tom vremenu također će se predstaviti i interpretirati u manjim cjelinama, prema tipologiji i naručitelju (stambeni objekti, javni – poslovni, industrijski, zdravstveni, hoteli, radovi za obitelj Arko, radovi za Zagrebački zbor). Nakon teksta slijedi katalog radova i bibliografija.