Karlson Stead Christian

Christian Karlson Stead (Auckland, 1932) stekao je međunarodni ugled pedesetih i šezdesetih godina kao pjesnik i kritičar. Njegovo najpoznatije kritičko djelo The New Poetic: Yeats to Eliot prodano je u više od sto tisuća primjeraka, a naklada se i dalje obnavlja. Isto tako uspješna je i njegova knjiga o Katherine Mansfield, Letters and Journals. Do 1986. bio je profesor engleskoga i književnosti na Sveučilištu u Aucklandu, a onda se povukao i u potpunosti posvetio pisanju. Objavio je deset romana (npr. Makutu), deset zbirki poezije, dvije knjige kratkih priča i nekoliko eseja te uredio antologije novozelandske kratke priče, kratke priče Mauricea Duggana, te knjigu suvremene kratke priče južnog Pacifika. Jedini je novozelandski pisac koji je dobio nacionalnu književnu nagradu i za poeziju i za prozu od koje su nagrađena dva romana All Visitors Ashore i Singing Whakapapa. Jedan je od dvojice Novozelanđanina izabranih u članstvo Kraljevskog literarnog društva. U Novom Zelandu i Velikoj Britaniji C.K. Stead čuven je kao najvrsniji stilist u suvremenoj književnosti engleskog govornog područja. Njegova najpoznatija djela su: The New Poetic (1964), Smith’s dream (1971), All Visitors Ashore (1984), The Singing Whakapapa (1994), The Right Thing (2000), The Writer at Work: Essays (2000), The Secret History of Modernism (2001), Dog (2002), Kin of Place: Essays on 20 New Zealand writers (2002), Mansfield: a novel (2004), My Name Was Judas (2006), The Black River (2007), Book Self: Essays (2008), South West of Eden (A Memoir, 1932–1956, 2009), Ischaemia (winning poem of the 2010 International Hippocrates Prize for Poetry and Medicine), Risk (2012), In the Mirror, and Dancing (2017), The Necessary Angel (2018), You Have A Lot to Lose: A Memoir 1956–1986 (2020), What You Made of It: A Memoir 1987–2010 (2021).