Boris Gregorić (Sarajevo, 9. ožujka 1961) pisac je kratkih proza, književni prevoditelj, tutor, lektor, likovni umjetnik. Porijeklom iz mjesta ponad Opatije. Odrastao je u Sloveniji i Zagrebu. Odkad je za priču Napoleon osvojio glavnu nagradu na Jugoslavenskom natječaju za najbolju kratku priču, časopis Val, Rijeka 1986, počeo je redovno objavljivati kratke priče, pjesme, oglede, teorijske tekstove i prikaze, književne i filmske kritike; radio kao lektor, novinar i kritičar u redakcijama Večernjeg lista,Vjesnika (rubrika kulture), Starta, Nedjeljne Dalmacije i Globusa. Kao kritičar i esejist surađivao je, između ostalog, u programima Radio Zagreba III, Radio Sljemena, Omladinskog radija 101, a proza mu je izvođena na Omladinskom radiju 101, Radio Beogradu III i Radio Ljubljani i dr. Surađivao je u TV emisiji Knjige i ideje. U ljeto 1991. odselio se u Iowa City, Iowa, gdje je bio gost International Writers’ Program, a ubrzo potom sasvim prestao s pisanjem. U Iowa Cityju se oženio i ostao sve do 2008, radeći u banci, u videoteci, kao asistent u gradskoj knjižnici, kao prodavač umjetničkih proizvoda, kao volonter u prirodoslovnom muzeju i trgovini bio hrane; na prijelazu tisućljeća bavio se i prodajom starina i internetskom prodajom knjiga. Nekoliko semestara studirao je slikarstvo i povijest umjetnosti na University of Iowa. Kasnije je izlagao i prodavao crteže i slike u galerijama Studiolo, Iowa City, te Campbell-Steele. Objavio je strip Taboo, producirao dokumentarni video film o pjesniku Chucku Milleru. Objavljivao flash fiction, prijevode slovenske poezije u časopisima 100 Words, The Iowa Review, eXchanges kao i on-line na Whim’s Place, Online Flash Fiction, te Primordial Traditions iz Novog Zelanda. Ponovo počinje objavljivati na hrvatskom nakon što mu kratku priču Ljubav među tapirima objavljuje Večernji list (2005); od tada je objavio novu prozu u Orisu, Temi, Književnoj republici. Preveo je roman Nexus Henryja Millera, poeziju Aleša Debeljaka, Tarasa Kermaunera, Tomaža Šalamuna, Miklavža Komelja, Chucka Millera, Williama Todda Schultza, Clare Azzopardi, Rane Dasgupte, Sonje Manojlović. S hrvatskog na engleski preveo je gotovo dva cijela kataloga suvremene hrvatske proze, 2005-06 i 2007-08, niz tekstova o suvremenim hrvatskim umjetnicima Josipu Diminiću, Stanku Abadžiću, Fedoru Vučemiloviću, Dubravki Rakoci i Vlasti Žanić. Autor je i dvije neobjavljene zbirke priča na engleskom, You Think You Know Monica Vitti i Food for Axolotls & Other Brainstorms. Uvršten je u antologije hrvatske književne kritike Kritika futura drugoga, u zbornik kritičkih radova i eseja Poetika poteškoća (ur. Žarko Radaković, Tübingen, 1988), u antologiju proze mladih hrvatskih pripovjedača Krhotine vremena (ur. Vlaho Bogišić i Julijana Matanović), kao i antologiju hrvatske kratke proze Goli grad Krešimira Bagića (2003). Objavio je sljedeće zbirke: Svako je slovo kurva (pjesme u prozi, koautor Krešimir Bagić, nagrada Goran 1988), Teorijska gramatika (kratka proza, 1989, Quorum, Zagreb), Prvo lice tuge (proza, Svjetlost, Sarajevo, 1990), Bestseler (kratke priče, Globus, Zagreb-Ljubljana, 1990), Kali juga (proza, Zagreb, 2009), Strah i mržnja u hotelu Brighton, (kratke priče, Večernji list, Zagreb, 2011), Pet lakih komada (proza, časopis Forum, Zagreb, 2011).

    • Kali Juga
      Dodaj u košaricu
      • Kali Juga

      • 15,93 
      • God. izd.: 2009. Broširano, šivano 212 str. Gregorić na neki način oživljava i revitalizira neke od svojih uspjelijih priča, ali sada proživljenih kroz dvadesetak godina iskustva život u inozemstvu, i ponovo pokreće, instituira ono određeno bogastvo imaginacije, rječnika, naracije zbog kojega ga je američki pisac Charles Simic davno uspoređivao s Donaldom Barthelmeom, značajnim američkim metafikcionalistom 60-ih, ali više u smislu…