Paulina Chiziane (Manjacaze, 4. lipnja 1955), piše romane i kratke priče. Studirala je lingvistiku na Sveučilištu Eduarda Mondlanea u Maputu, ali nije diplomirala. Rođena je u protestantskoj obitelji koja se iz Gaze preselila u glavni grad Maputo (tada Lourenco Marques) u njezinu ranom djetinjstvu. Kod kuće je govorila jezike chopi i ronga. U mladosti je aktivno sudjelovala u političkom pokretu Frelimo (Front za oslobođenje Mozambika), no prestaje se baviti politikom te se posvećuje pisanju i objavljivanju svojih djela. Prvu knjigu, Balada de amor ao vento objavila je 1990. i tako postala prva Mozambičanka koja je objavila roman. Kasnije slijede Ventos do Apocalipse i O Sétimo Juramento. Njezina su djela prouzročila polemičke rasprave o socijalnim temama poput poligamije. Za roman Niketche: priča o poligamiji (Niketche: uma história de poligamia) dobila je nagradu Jose Craveirinha 2003. Pisanje Pauline Chiziane često se definira kao političko i feminističko. No njoj je pisanje način da izrazi teškoće s kojima se susreće žena suočena s heterogenošću mozambičkih kulturnih tradicija te novo uspostavljenoga pravnog i administrativnog sustava. U romanu Niketche: priča o poligamiji (Zagreb, 2013) opisuje mozambički jug kao kraj u kojem dominira patrijarhalna kultura, dok sjever oblikuje tradicija matrijarhata. Njezina pozornost usmjerena je na socijalne teme vezane uz ženska prava i interese kao što su monogamija i poligamija, ali i na subjektivne i intimne odnose muškarca i žene. Paulina Chiziane ističe da, u skladu s tradicijom svoje zemlje, smatra kako priča priče, a ne piše romane. Ostala djela su: O Alegre Canto da Perdiz (2008), As Andorinhas (2009), Na mão de Deus (2013) i Por Quem Vibram os Tambores do Além (2013).

    • Niketche: priča o poligamiji
      Dodaj u košaricu
      • Niketche: priča o poligamiji

      • 17,12 
      • Meandarmedia 2013, 129 kn 286 stranica, broširano, šivano   …ne samo da je ostavila trag u mozambičkoj književnosti, nego postaje i jedna od najzanimljivijih afričkih književnica koje treba pratiti. Tony Simões Da Silva, African Review Of Books Ako je već književnost koju pišu žene drukčiji svijet, kojem pristupaju iz kutova iz kojih muškarci teško sagledavaju stvari, zamislimo onda kakav može…