Kopna zemlja

U novoj knjizi “ Kopna zemlja” pjesnik nastavlja tragati za poetskim istraživanjem odnosa flore i faune, izraz mu je gušći, pun metaforike, nadahnuća, ne bježeći od daha starog vremena koje povezuje s novim, ističe “ ova se pjesma čita uz upaljenu svijeću od voska, spravljenu u dolini dabrova.” I ta premreženost prirode i ljudskog, u tom arealu ruba i provincije, u tim snažnim slikama samoće, šume, dodira loze, sjećanja na djetinjstvo, uz Kupu, pastoralu, i brojne intertekstualne reference, alegorije, ali i upade grube stvarnosti kroz slike svijeta, miješa se nadrealno i ono snovito, vidljivo i nevidljivo, stvarnosno, moderno i staromodno u isto vrijeme kako bilježi Irena Matijašević, Arnautović začudnim koloritom ispisuje goli život, i to ponajviše ekspresivnim slikama uvlačeći nas u taj život kao u poetski vrtlog sačinjen od mraka i svjetla, gnjeva i srčanosti, oporosti i blagosti. (Darija Žilić)