-20%

Iznevjerene oporuke

128,00 kn (EUR € 16.99)

God. izd.: 2007.
Tvrdi uvez
242 str.
Naslov originala: Les testaments trahis
Prevoditelj: Ana Prpić (francuski)

Boston Globe ovu knjigu naziva “idiosinkratičnom meditacijom o moralnoj nužnosti očuvanja umjetničkog djela od destruktivnog djelovanja”, a Le Nouvel Observateur ističe da je umjetnost romana za Kunderu neraskidivo povezana s europskom civilizacijom “dvojbe i individualnih vrijednosti”, pa je tako činjenica da je roman “iznevjeren” znak da se sama civilizacija nalazi u opasnosti. Također je bitno istaknuti da iako je u prvom redu posvećena književnosti, ova knjiga je 1996. godine nagrađena Nagradom Društva američkih skladatelja kao najbolja knjiga o glazbi.

Predstavljamo dakle djelo koje istovremeno govori o društvu i umjetnosti, te o književnosti i glazbi.

Postoji misterij, ili bolje rečeno čudo, zvano Kundera. Čak i njegovi ogledi pravi su praznik. Kako taj vrag od čovjeka uspijeva tako izgrađenu, tako gustu misao učiniti tako veselom i jasnom?

Alain Gerard Slama, Le Point

Usamljeni lav u kavezu kojega živciraju uvijek priglupi posjetitelji; oštro napadne, a onda se vrati svojoj tišini. Kundera je pomalo taj lav koji nas promatra.

Michel Crepu, La croix

SKU: 9789532062069 Kategorija:

Dodatne informacije

Dimenzije 12,5 × 20 cm
Author Picture

Kundera Milan

1929

Milan Kundera (Brno, 1929) Prag je napustio 1975. godine i emigrirao u Pariz. Proslavio se romanom Šala (prvo izdanje 1965. u Pragu), a svoj je književni genij potvrdio nizom djela koja se odlikuju intelektualnom složenošću i književnom virtuoznošću. Od romana Polaganost piše na francuskom jeziku. Djela na češkom jeziku: romani - Šala (1975), Život je drugdje (1970), Oproštajni valcer (1971), Knjiga smijeha i zaborava (1978), Nepodnošljiva lakoća postojanja (1984), Besmrtnost (1989); pripovijetke -Smiješne ljubavi (1963-1969). Na francuskome jeziku napisao je eseje:Umijeće romana (1986), Iznevjerene oporuke (1993), Zavjesa (2005); dramu Jacques i njegov gospodar (1971) i romane Polaganost (1995), Identitet (1996), Praznik beznačajnosti (2013). U sklopu projekta Djela Milana Kundere, objavljeno je tijekom devet godina petnaest njegovih djela. Njegov kultni roman Nepodnošljiva lakoća postojanja situiran u kontekst “praškog proljeća” 1968, gdje on precizno bilježi stanja svojih junaka i propituje njihove motive i odnose te ih skeptično komentira svjesno razbijajući narativnu iluziju, dok u Besmrtnosti također svoja razmišljanja strukturira u roman stvarajući priču o dvije sestre i njihovim životima, a ustvari literarno pretresajući sve velike životne teme: smrt, seks, obitelj, brak, društvene vrijednosti. Život je drugdje također je roman koji je istovremeno i parodija i satira jednoga vremena, ali i duboka i snažna meditacija o bitnim problemima čovjeka i njegovoj egzistenciji, baš kao što je glasna kritika sustava; Šala, pisana tehnikom kontrapunkta, s mnoštvom sporednih epizoda i kratkih esejističkih diskursa, ali tako duhovito i mudro da nakon čitanja osjećamo golemo estetsko i intelektualno zadovoljstvo bez obzira na težinu tematike. Knjiga smijeha i zaborava istovremeno je i roman, i bajka, i književna teorija, i politička rasprava, i muzikološka studija, i autobiografija, no upravo je zbog te svoje žanrovske kompleksnosti originalna i neodoljiva, kao što su neodoljive i novele iz Smiješnih ljubavi, prepune igre, šale, iznenađenja i erotskih (ne)mogućnosti, i kao što je originalan Oproštajni valcer. U Umjetnosti romana Kundera iz vizure romanopisca u sedam samostalnih, ali sadržajno povezanih poglavlja predstavlja u glavnim crtama razvoj europskog romana i njegovo osobno poimanje istoga. Jedina je drama Kunderinih djela, Jacques i njegov gospodar, duhovita i zabavna “varijacija” Diderotova romana Jacques fatalist, Kunderina najdražeg romana, dok u romanu Identitet — drugom romanu napisanom na francuskom jeziku, sažetim izbrušenim pripovjedačkim stilom, trenutak zbunjenosti pokreće lanac događaja koji prisiljava čitatelja da premosti razliku između zbilje i mašte. U Zavjesi, predzadnjoj knjizi eseja, Kundera se nadovezuje na prethodna djela Umjetnost romana i Iznevjerene oporuke te nastavlja istraživanja o romanu, odnosno njegovoj evoluciji, pišući o autorima (Sterne, Rabelais, Broch, Diderot, Musil, Kafka...) koji su obilježili povijest te književne vrste. U Susretu svakom rečenicom Kundera iznova pokazuje otpor prema uvriježenom mišljenju i romantičnom licemjerju, a dok preispituje skandal zaborava i postojanje crnih lista, ne štedi tzv. intelektualnu elitu, koja je i prečesto tek odraz dominantnog konformizma. Još jedan je to Kunderin autoportret, bez emfaze i patosa, iskren i odmjeren, lucidan, britak i duhovit.