Crveno prije sutona

Rukopis nagrađenoga mladog pjesnika Denisa Ćosića Crveno prije sutona, među pristiglim rukopisima istaknuo se kao kompaktna knjiga pjesama u prozi koja od početka do kraja drži visoku napetost poetske ispisanosti na razini oblikovanja teksta cijele knjige i na razini oblikovanja svakoga pojedinačnog teksta unutar cjelina onaslovljenih: “U žutoj travi”, “Crveno prije sutona”, “Kopito od zvijezda” i “Podijeliti pomrčinu”. Kako je vidljivo iz naslova cjelina, a tako je i u tekstovima u knjizi, lirski se iskazivač usredotočuje na vizualnost i, kasnije, taktilnost. Zvuk se pojavljuje tek minimalno, poneki zvonzvona propara prostor, poneko struganje više je u boji nego u zvuku, ali u bitnome ovo je knjiga tišine.

Knjiga je to utihla, umirena prostora prije sutona, prije kraja dana, prije kraja osobnog ciklusa lirskog subjekta, ali i prije kraja jednoga mitološkog i/ili civilizacijskog ciklusa. Taj nam ključ čitanja, koji čak nije ni jako samozatajan, nudi i autor otvarajući rukopis knjige citatom iz Chevalierova i Gheerbrantva Rječnika simbola upravo o simbolu sutona koji: “Izražava završetak jednog ciklusa pa prema tome i pripremu obnavljanja.” Taj umireni međuprostor sutona gotovo je ispražnjen od ljudskoga, a kad se ono (ljudsko) i pojavi, utjelovi se u ponekom iskazu upućenom tebi “u očima jegulje”, svjesnom da je i to upućivanje i to ti ovdje tek zato da bi uspješnije odrazilo samoću. Ili se pak utjelovi u “šumskom čovjeku” za kojeg nije sigurno je li zapravo izdanak završetka jednog ciklusa pa postaje zacivilizacijski, ili jest početak drugog, pa je predcivilizacijski, ili se ostvari u liku kojem generički naziv – pustinjak – upisuje pustost, samotinju…(…)
Evelina Rudan, iz Obrazloženja uz nagradu