Slavko Mihalić (1928., Karlovac) od 1961. djeluje kao profesionalni književnik. Pokretač je mnogih hrvatskih književnih novina i časopisa. Prevodi sa slovenskog i makedonskog jezika. Pjesme su mu prevedene na više od dvadesetak jezika. Autor je nekolicine tekstova za kazalište, radio i televiziju. Do sada objavio knjige pjesama Komorna muzika, 1954., Put u nepostojanje, 1956., Početak zaborava, 1957., Darežljivo progonstvo, 1959., Godišnja doba, 1961., Ljubav za stvarnu zemlju, 1964., Prognana balada (izabrane pjesme), 1965., Izabrane pjesme, 1966., Jezero, 1966., Posljednja večera, 1969., Vrt crnih jabuka, 1972., Klopka za uspomene, 1977., Izabrane pjesme, 1980., Pohvala praznom džepu, 1981., Atlantida, Izabrane pjesme, 1982., Tihe lomače,1985., Iskorak, 1987., Izabrane pjesme, 1988., Ispitivanje tišine,1990., Zavodnička šuma, 1992., Baršunasta žena, 1993., Karlovački diptih, 1995., Približavanje oluje (izbor iz poezije), 1996., Pandorina kutija, 1997., Sabrane pjesme, 1997.; knjigu proze za djecu Petrica Krempuh, 1975., 1985., 1994.
