Morani roman

Anđelko Mrkonjić profesor je na Akademiji za umjetnost i kulturu u
Osijeku. Autor je više knjiga poezije, proze i esejistike, a sada se po prvi
put uhvatio u koštac s formom romana, zato što je “morao”. Ova knjiga
svjedoči mnoge epizode iz ratnog (i poratnog) Osijeka, oslanjajući se
ponajprije na osobno životno i umjetničko iskustvo, intelektualna
propitivanja i samopropitivanja, a o nastanku romana sam autor kaže:
Istini za volju, pravi razlog zašto pišem ovo što sada pišem krije se u slici
sjećanja iz 1993. kada su vreće napunjene pijeskom bile na podrumskim
otvorima, daske na prozorima, a smrt jezdila ne samo površinom Grada,
i kada mi je jedan poznati i priznati osječki pjesnik rekao da moram (!)
napisati roman. Zašto je on to rekao baš u vrijeme kada je smrt puštena
s lanca, ne znam. Nastojao sam tu njegovu rečenicu zaboraviti i
pokopati je bez vidljivog znamena. Ali on ju je ponovio i nakon četvrt
stoljeća, i koju godinu više. Ne znam je li tada žuđena sloboda, onima
koji su ostali u Gradu, postala zaboravljiv materijal ili je zaborav došao
još nešto prije. Znam samo da je papir toga nekoga sugeriranog, a s
vremenom „moranog romana“ bio netaknut, čist i prazan.