• Kategorija objave:Novosti

Zoran Ferić i Marina Bagarić ovogodišnji su dobitnici nagrade Jutarnjeg lista. Dvanaestu nagradu za najbolje prozno djelo Ferić je dobio za roman “Kalendar Maja”, a osma nagrada za najbolje publicističko djelo Marini Bagarić pripala je za knjigu Arhitekt Ignjat Fischer” u izdanju Meandarmedije.

Laureatima je pripao novčani iznos od po 50.000 kuna te skulptura kipara Daniela Kovača. Na svečanosti u Muzeju za umjetnost i obrt koju je vodila Daniela Trbović, Feriću je nagradu uručio  Mladen Pleše , glavni urednik Jutarnjeg lista, a Marini Bagarić Tomislav Wruss, direktor izdavaštva EPH.

Ferić je na svojoj društvenoj kronici zagrebačkog života u drugoj polovici 20. stoljeća, ali i kronici jedne burne i neobične ljubavi te nostalgičnoj priči o odrastanju radio više od šest godina. Izlazak romana od 600 stranica u tom je razdoblju više puta najavljivan i otkazivan. Zanimljivo je da je Ferić dobitnik i prve nagrade Jutarnjeg za najbolje prozno djelo. Jagna Pogačnik, predsjednica žirija za prozno djelo, istaknula je da se radilo o iznimno kvalitetnoj godini. Pripetavanje se na kraju vodilo između dva naslova: “Kalendara Maja” Zorana Ferića te romana Ivice Đikića “Sanjao sam slonove”.

– U tekstu o ovogodišnjim finalistima okarakterizirali smo ih kao klasika i angažiranog pisca. Klasik je u doista teškoj bici pobijedio angažiranog piscanaglasila je Pogačnik. Uz nju su o pobjedniku odlučivali i Gordana Crnković, Dario Grgić,  Ivan Lovrenović   te Teofil Pančić. U konkurenciji, pak, uz Ferića i Đikića bili su i Luka Bekavac s romanom “Drenje”, Goran Ferčec i “Ovdje neće biti čuda” te Zoran Pilić i “Đavli od papira”.

Knjiga Marine Bagarić monografija je o zanemarenom arhitektu koji je postavio temelje Donjega grada, a u najužem izboru žiri je, kako je naglasio predsjednik Vlaho Bogišić, raspravljao i o knjizi Milana Gavrovića “Čovjek iz Krležine mape: Život i smrt dr. Đure Vranešića”. Uz Bogišića, u žiriju publicističke nagrade bili su: Branko Matan, Davor Butković,  Tvrtko Jakovina , Željko Krušelj, Anton Šuljić i Željko Ivanjek.

U konkurenciji su bili i “Kako razumjeti rod?” Jadranke Rebeke Anić, “Fališ mi – druga knjiga; jesen/ljeto” Mani Gotovac te “Otkup sirove kože” Abdulaha Sidrana.

INTERVJU SA MARINOM BAGARIĆ:

Kako ste doživjeli nagradu?
Vrlo sam počašćena i polaskana, naravno. Iako moja knjiga govori o jednom arhitektu i arhitekturi određenog doba, trudila sam se dati širi kontekst svakoj značajnijoj zgradi o kojoj sam pisala, pa pretpostavljam da je to potaknulo žiri da stavi knjigu u uži izbor.
 
Koliko ste dugo radili na knjizi?
– S prekidima, pet-šest godina. Istraživanje je bilo vrlo sporo s obzirom na to da Fischerova arhiva nije bila na jednome mjestu. Obilazila sam više arhiva i muzeja i privatnih zbirki dok se svi elementi potrebni za sklapanje slike o njegovom opusu nisu sklopili.
 
Vjerujete li da će vaša knjiga odlučujuće pridonijeti revalorizaciji rada arhitekta Ignjata Fischera?
Nadam se. Ignjat Fischer je potpuno zapostavljen arhitekt, a riječ je o čovjeku koji je doslovce izgradio pola Zagreba. On u Zagrebu nema svoju ulicu, a na kući u kojoj je živio i stvarao pedeset godina ne postoji nikakva ploča koja bi to označavala.
 

Preuzeto sa: Jutranji list