Nikolaj Vasiljevič Gogolj (1809-1852), nakon rane mladosti provedene u rodnoj Poltavskoj guberniji, seli u Petrograd i radi kao odgajatelj u bogataškim kućama, niži činovnik i predavač povijesti na sveučilištu. Svojim pričama iz ukrajinskoga života vrlo brzo je privukao pozornost čitateljstva i kritike. Osobito je oduševio utjecajnoga kritičara Bjelinskog, koji ga je držao “najneobičnijom pojavom” ruske književnosti. Godine 1836. izvedena komedija Revizor, kojom nesmiljeno kritizira pokvarenost i glupost ruskoga činovništva, samozadovoljstvo i učmalost provincijskoga života te loše prilike u društvu svojega vremena. Nakon toga desetak godina boravi u inozemstvu. Godine 1842. izlazi prvi dio romana Mrtve duše (Mertvye dusi), dok drugi dio, u stanju duševne neuravnoteženosti, spaljuje. U pripovijestima tematski vezanima za ukrajinsko selo (Vecera na hutore bliz Dikan’ki), prezentira bogatstvo nacionalnoga folklora, maštovite običaje i vjerovanja, raskošne krajolike i nesvakidašnje likove. U tim kazivanjima zbiljsko se prepleće s fantastičnim, smiješno s tužnim i raspjevano s ozbiljnim. U knjizi Peterburgskie povesti ističe sjaj i bijedu činovnika. Ostala značajna djela su: Taras Buljba, Kabanica. U izdanju Meandar Medije uvršten je, uz poznate ruske “klasike”, u knjigu pod naslovom Ruska fantastična pripovijetka.

    • Ruska fantastična pripovijetka
      Dodaj u košaricu
      • Ruska fantastična pripovijetka

      • 10,62 
      • God. izd.: 2005. Broširano, šivano 232 str. Prevoditelj: Petar Vujičić/Irena Lukšić (ruski) Fantastika u ruskoj književnosti novijega vremena ima izuzetno značenje. Ponajprije stoga što i književnost u ruskoj duhovnosti ima izuzetno značenje, što je ona, mogli bismo slobodno prepričati Jevtušenka, zapravo više od književnosti. Literatura je, naime, u ruskoj povijesti često nastupala kao jedino mjesto spoznavanja svijeta, jedini prozor okrenut…