Biografija

Slika

Magnus William-Olsson

1960

Magnus William-Olsson (1960) već sa svojom prvom, debitantskom knjigom O´ (1987) najavio je raskošan talent i zavidno poznavanje književne tradicije. U njegovim stihovima mogu se pronaći reference na klasičnu (Sapfo, Pindar), švedsku i europsku poeziju (E. R. Stagnelius, G. Ekelef, J. Sonevi, J. Don, D. Thomas, T. S. Eliot). Objavio je i knjigu soneta Ingerssonneter (2010) koja je, usprkos svom provokativnom sadržaju (sumnja u psihološke konvencije XX. stoljeća, Edipov kompleks, “zastarjela” pjesnička forma itd.), dočekana s iznimnim zanimanjem te bila nominirana za najveće književne nagrade. U posljednjoj zbirci, Homullus absconditus (2013), smjenjuje se srednjovjekovni teološki pojam Deus absconditus, skriveni Bog, s novim prefiksom homullus, doslovno mali čovjek. Što je taj mali čovjek, što su njegove tjelesne funkcije, senzacije i potrebe koje se u svojoj najkoncentriranijoj formi nazivaju ljubavlju. Ljubav, ili točnije, seks, začin je obilno rasipan u knjizi, s primjesama sadomazohizma koji uklanja svaku romantičnu nakanu i sumnju. Očigledan je i ironičan dijalog s najvećim misliocima Zapada. Sve to čitanje ove poezije čini stimulativnim, naročito onda kad Olsson kombinira paradoks s prirodnom intonacijom i jednostavnim jezikom. Kao i u ranijim zbirkama i ovdje se lirske gradnje podupiru referentnim naplavinama (Ekelöf, Katul, njemački filozofi, F. G. Lorca itd.). M. W. Olsson značajan je i kao tumač suvremene poezije, naročito španjolske. Tome valja pridodati i njegove prijevode Sapfo i drugih antičkih klasika. Ostale važnije zbirke su: Och att skugga (1991), Att det ur din eld (1995), Biografi (2000), Ögonblicket är för Pindaros ett littet rum i tiden. Na hrvatski je preveden njegov izbor pjesama pod nazivom Mačke iz Delfa (2014).