Emil M. Cioran (Rasinari, Rumunjska, 1911 – Pariz, 1995) od kraja četrdesetih godina dvadesetog stoljeća piše isključivo na francuskom jeziku. Mučen nesanicama i depresijama, živio je skromno i povučeno u Latinskoj četvrti, družeći se s nekima od najistaknutijih umova svoga vremena. Iako je zbog mladalačkih pronacističkih i desničarskih stavova doživio brojne kritike i osporavanja, njegova su djela od ´70-ih godina naovamo dobila zasluženu pozornost diljem svijeta. U svojim se esejima Cioran bavi temama kao što su vrijeme, povijest, otuđenje, ništavilo, nemoć, apsurd, dosada, samoubojstvo, smrt, dekadencija (Zapada), tiranija, glazba. U samu srž svakog istinski filozofskog promišljanja smješta očaj. Djelo ovog polemičnog i lucidnog “teoretičara očaja” i “najavljivača apokalipse”, kako su nazivali jednog od najmračnijih suvremenih filozofa nihilizma, svakako se nadovezuje na tradiciju Kierkegaarda, Schopenhauera, kao i Nietzschea, kojega osporava koliko i slijedi. Djelo Bréviare des vaincus (1993) (Brevijar poraženih, 2009) sastoji se od sedamdeset fragmenata, u kojima traži utjehu u svjetlu poezije i glazbe.

    • Brevijar poraženih
      Dodaj u košaricu
      • Brevijar poraženih

      • 7,83 
      • God. izd.: 2009. 116 str. Prevela s francuskoga, uz konzultaciju rumunjskoga, Vanda Mikšić Polazeći od autobiografskog očaja što ga u njemu izaziva činjenica da se u Parizu osjeća strancem, u djelu Brevijar poraženih, koje se sastoji od sedamdeset fragmenata, Cioran traži svojevrsnu utjehu u svjetlosti poezije i glazbe, odnosno u kontemplativnoj dokolici i temeljnoj skepsi. Posebno se obrušava na čovjekovu…