Bernarda Katušić rođena je 20. svibnja 1965. Osnovnu i srednju školu pohađala je u Zagrebu (1972.-1984.). Diplomirala je 1990. na Odsjeku kroatistike (tada jugoslavistike) Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je 1998. na Institutu za slavistiku, Sveučilišta u Salzburgu, temom Hrvatsko pjesništvo na razmeđi modernizma i postmodernizma. Na istom fakultetu bila je zaposlena kao lektor i predavač južnoslavenskih književnosti od 1994.-2002. Južnoslavenske književnosti predavala je i na Sveučilištu u Innsbrucku. Hrvatsku književnost predavala je u Zagrebu i u Dubrovniku. Od 2002. zaposlena je na Institutu za slavistiku, Sveučilišta u Beču, kao viša asistentica za noviju bosansku, hrvatsku i srpsku književnost. Područje njena interesa svekolika su književna kulturna previranja 20. i 21. stoljeća s posebnim naglaskom na fenomene intermedijalnosti, žanrovskih transformacija te modela oblikovanja emocija u književnom diskursu. Od 1987. objavljuje književne recenzije i kritike. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu te objavila brojne znanstvene radove u domaćim i stranim časopisima. Autorica je knjiga Slast kratkih spojeva (2000) i Das literarische Pendel (Knjževno njihalo) (2012). S Vladimirom Bitijem priredila je zbornik Märchen in den südslawischen Literaturen (Bajka u južnoslavenskim književnostima) (2010). Objavljuje na hrvatskom i njemačkom jeziku. Književno njihalo. Tri pisma novije hrvatske književnosti: autobiografsko, bajkovno i medijalno hrvatska je inačica monografije Das literarische Pendel. Drei schriften der neueren kroatischen Prosa: die autobiographische, die märchenhafte und die mediale Schrift.

    • Književno njihalo
      Dodaj u košaricu
      • Književno njihalo

      • 17,12 
      • Problematika periodizacije književnosti bila je osnovno istraživačko područje Zagrebačke stilističke književnoznanstvene škole zasnovane na paradigmi  imanentizma – unutarnjeg pristupa književnomu djelu. Vrhunsko iznašašće u sklopu takve imanentističke stilističke književne povijesti bio je pojam „stilskih formacija“ Aleksandra Flakera ili u širem smislu tradicionalni Woelfflinov pojam književnih epoha. (…) Autoricu u svim svojim radovima, a u ovoj knjizi napose, privlače najdublje teorijske…