Biografija

Slika

Arthur Schnitzler

Kad je 1926. prvi put objavljena, Novela sna (Die Traumnovelle), tajanstvena, mračna, te psihološki zacijelo najslojevitija pripovijetka bečkog liječnika i pisca Arthura Schnitzlera (1862-1931), izazvala je sablazan u salonima i kuloarima dunavske metropole. Beskompromisan opis moralnih razdora i duševnih provalija jednog inače posve “normalnog”, socijalno etabliranog i situiranog bračnog para, čije su se polovice, svaka za sebe, drznule da u nestvarnom okrilju noći dosadnu sigurnost europske ćudoredne svakodnevice zamijene opasnom nepredvidljivošću intimnih ispovijedi i autorefleksija, skrovitih seksualnih maštarija i zabranjenih snova, uzburkala je duhove suvremenika daleko jače od bilo kojeg ranijeg Schnitzlerova književnog ili dramskog ostvarenja. Fatalne “noćne ispovijedi” bečkog liječnika Fridolina i njegove supruge Albertine, pretvaraju se u sudbinski ispit njihova braka, koji se u zoru ne raspada, već temelj svog opstanka pronalazi u spoznaji da “stvarnost jedne noći, pa čak i čitava ljudskog života, ujedno ne označava i njegovu najintimniju istinu”. Supružnici Fridolin i Albertine doživjet će 1999. celuloidnu reinkarnaciju kao William i Alice Harford u filmu Oči širom zatvorene, majstorskom djelu američkog redatelja Stanleyja Kubricka (1928-1999), inspiriranom u cijelosti Schnitzlerovom Novelom sna. Novela sna ujedno predstavlja jedan od prvih, a umjetnički svakako i najupečatljivijih pokušaja literarnog bavljenja dubinskom psihologijom Sigmunda Freuda. U jednom pismu, upućenom 14. svibnja 1922. Arthuru Schnitzleru, otac suvremene psihoanalize tako će između ostalog napisati: “Mučilo me je pitanje zašto sve ove godine zapravo nikad nisam pokušao stupiti u kontakt s Vama i povesti s Vama razgovor (...). Odgovor na to pitanje sadrži priznanje koje mi se čini odveć intimnim. Mislim, izbjegavao sam Vas zbog neke vrste zazora od dvojnika. Daleko od toga da bih se bio sklon identificirati s nekim drugim ili da bih želio nadići razliku u nadarenosti koja me dijeli od Vas, već sam svaki put, kad bih se zadubio u Vaše stvaralaštvo, iza poetskog sjaja pronalazio sve one pretpostavke, interese i rezultate, koji su mi bili poznati kao vlastiti...” Boris Perić